Potpuni tekst

2. Život Ž i rad između dva svjetska rata117Antićev je rad u novicijatu sigurno privukao pozornost nekih definitora. Čini se da su neki od njih smatrali da Antić ostankom u novicijatu izvrsno rješava problem magistra. Bogoslovni klerikat je u vrijeme Antićeve odsutnosti izvrsno vodio fra Petar Čapkun. Trebalo je dakle samo potvrditi stvarno stanje. Kad se o tome počelo govorkati, Antićev pomoćnik u Bogosloviji, fra Petar Čapkun, uputio je pismo provincijalu i najvjerojatnije kustodu, u kojem je nastojao izbjeći magistarsku službu, obrazlažući da nije uputno Antića premjestiti iz Makarske. “On je svetac” - pisao je Čapkun - “svakoga đaka vodi pojedinačno u duhovnome životu, sve zajedno upravlja Bogu, sva provincija i đaci koji dolaze u Makarsku idu odmah s pouzdanjem k njemu da mu se otkriju i predadu brod svoga duhovnog života u njegove ruke.” 341Čapkun nadalje naziva Antića nadnaravnom silom i tvrdi da bi nanio nepravdu đacima kad bi se primio magistarske službe jer bi time lišio studente “majke” i učinio ih sirotama, a tlačenje sirota vapije u nebo. 342 Možemo taj govor uzeti hiperbolično jer je Čapkun svjesno isticao Antića kako bi se oslobodio magistarske službe no, čini se da je on djelovao uvjerljivo upravi Provincije koja se složila da se Antić vrati u Makarsku, a za magistra u novicijatu je ponovno imenovala fra Alberta Bukića koji je već ranije bio magistar u novicijatu. Vijest o Antićevu povratku u Makarsku izazvala je pravu radost među studentima. 343 Antić je ipak ostao na Visovcu nekako do kraja godine. Na Novu godinu vratio se u Makarsku. 344Ubrzo je, međutim, morao u bolnicu zbog bolesti hernije. 345 U Makarskoj ga je i nadalje zamjenjivao fra Petar Čapkun, koji je u to vrijeme pripremao za tisak svoju doktorsku disertaciju, dok se uskoro Antić nije vratio iz bolnice. I nakon odlaska iz novicijata Antić je bdio nad novacima, davao savjete magistrima i slao im duhovna predavanja, 346 a novacima predavanja i knjige. 347 Na poziv magistara on i dolazi povremeno na Visovac kako bi novacima dao poduke. 348A kad je osjetio da ga tjelesne sile u potpunosti napuštaju, novicijatu je ostavio u baštinu neke svoje nesređene spise, 349 pokazujući tako skrb prema budućim naraštajima Provincije.341 Arhiv Vicepostulature, Razni dopisi, Čapkun provincijalu Grabiću, Makarska, 11. XII. 1939. Izvornik342 Arhiv Vicepostulature, Razni dopisi, Čapkun Grabiću, Makarska, 11. XII. 1939. 343 Usp. AFSM, Dnevnik Milovana, 14. XII. 1939. br. 484.344 “Radost je naša velika što se povratio”, zapisao je predsjednik Milovana fra Ivan Bilušić AFSM, Dnevnik Milovana, 1. I. 1940. br. 501. - Prema pismu Fini Stipetić trebao se vratiti iz Visovca 29. prosinca 1939. Antić F. i M. Stipetić, Visovac, 23. XII. 1939. AP. III/35, 13 [◊ 2, 786];; U Makarskoj je prisutvoavao glasovanju o vladanju i prikladnosti ređenika 3. IV. 1940. Usp. Uredovni spisi franjevačkog bogoslovnog klerikata Makarska, br. 29/40.345 Usp. A. ANTIĆ, Pisma svećeniku I, [30/54] 94.346 Celestinu Belamariću piše: “Poslao sam ti u Karin dva predavanja o duhovnom vodstvu.” Vjerojatno se radi o tekstovima sačuvanim u Vicepostulaturi, br. 316. VITTORIO MARCOZZI S.I.: Duhovno vod-stvo mladeži, str. 27 i br. 317. VITTORIO MARCOZZI, S.I.: Duhovno vodstvo i poznavanje pojedinca,str. 13. Antić Belamariću, Zagreb, 12. VIII. 1954, AP, I/6, 1[¢ 4, 85]. Drugom zgodom ga moli da mu vrati razmatranja za duhovne vježbe. Kako istom zgodom šalje novacima O upravljanju dušomsv. Bonaventure vjerojatno se radi o spisima sačuvanim u prijepisu u Vicepostulaturi pod br. 26. -