Potpuni tekst

2. Život Ž i rad između dva svjetska rata147mu čestitke, a sutradan je Antić pošao u Split da bi prisustvovao nastavku kapitula,540 gdje je osobno podnio izvještaj o stanju u Bogosloviji. 541U pokušaju razmještaja osoblja novi provincijal fra Stanko Petrov predlagao je da bi Antić pošao za duhovnika u sjemenište u Sinj, a na njegovo bi mjesto došao privremeno eksprovincijal Cikojević do kraja školske godine kada bi trebao magistarsku službu u Makarskoj preuzeti Bonaventura Radonić. Iz kratkog zapisnika teško je odrediti opravdanost njegova prijedloga, no, prijedlog je podržao samo fra Leonardo Bajić, dok su ga drugi, među kojima i Antić, odbili. 542 Tako je Antić i nadalje ostao u Makarskoj sa svim službama koje je prethodno obavljao: lektor, magistar, diskret i definitor. 543O Antićevu definitorstvu nemamo puno podataka. Iz samostanskog ljetopisa znamo da je kao definitor pročitao dekret 23. IV. 1934. pri instaliranju makarskog gvardijana fra Jure Božitkovića i vikara fra Gabre Cvitanovića, nakon što je prethodnog gvardijana Karla Eterovića 27. XII. 1933. udarila kap. 544 Provincijal Petrov očito ga je cijenio, kako se vidi iz njegovih pisama, premda se Antić više puta suprostavio njegovim prijedlozima, a ponekad se u stavovima razlikovao i od ostalih definitora. Tako je Antić mimo ostalih definitora zastupao stajalište da se Guberini, koji je od Kongregacije tražio sekularizaciju, ne da pristanak za odlazak iz Reda, vjerojatno u nadi da bi Guberina kasnije promijenio mišljenje. Takva njegova nakana može se izvući iz činjenice što je tri mjeseca kasnije 5. III. 1935. na definitorijalnoj sjednici molio provincijskog ministra “da Uprava Provincije radi oko toga da se povrate oni koji su se sekularizirali”. Pristao je međutim na formulaciju da nema razloga da Guberina napusti Red, ali ako već hoće, neka ide. 545Kad je provincijski ministar Petrov postavio na definitorijskoj sjednici 5. ožujka 1935. dvojbu treba li poduzeti izgradnju filozofskog učilišta u Imotskom ili gimnazije u Sinju, Antić je zastupao Sinj, što se moglo protumačiti krajinski, dok su provincijal i druga dvojica definitora zastupali Imotski, što se i opet moglo tumačiti krajinskim osjećajima. Premda je u podijeljenosti glasova provincijski ministar Petrov mogao nametnuti svoj stav, da se izbjegne trzavicama u Provinciji, on je odstupio od svoga prethodnog stava i priklonio se onima koji su glasovali za izgradnju u Sinju. 546 Iz Zapisnika kapitula nije jasno koliko je Antić, 1936, želio nastaviti međuprovincijsku razmjenu studenata za praznike, za koju provincijal Petrov nije bio 540 AFSM, Dnevnik Zbora Milovan, 26-27. XI. 1934.541 AFPPOS, Zapisnik kapitularnih i definitorijalnih sjednica, sv. II. (1929-1953), str. 103.542 AFPPOS, Zapisnik kapitularnih i definitorijalnih sjednica, sv. II. (1929-1953), str. 107. Možda nije na odmet upozoriti da je Cikojević kao zainteresirana osoba u izjašnjavanju bio izvan kruga glasača, dok je Antić sudjelovao u raspravi.543 AFPPOS, Zapisnik kapitularnih i definitorijalnih sjednica, sv. II. (1929-1953), str. 114.544 AFSM, Knjiga znamenitijih dogadjaja, 463.545 AFPPOS, Zapisnik kapitularnih i definitorijalnih sjednica, sv. II. (1929-1953), str. 138. i 141.546 AFPPOS, Zapisnik kapitularnih i definitorijalnih sjednica, sv. II. (1929-1953), str. 141. Duh krajinstva ili “kuštodijanstva” spominjan je kao zlo na provincijskom kapitulu 22. V. 1937. Isto. str. 173 i 174.