Potpuni tekst

116 V. KAPITANOVIĆ, Kristu suobličenU odgoju bi novaci trebali paziti na lijepo vladanje, a taj bi trud bio via purgativa. Daljnji je rad čuvanje od grijeha i vršenje dužnosti. Morali bi ostaviti i bezazlene riječi koje nije lijepo čuti. Novak koji bi svojevoljno izgovarao takve riječi, upozorava Antić, nije shvatio svoj poziv ni stupio u duhovni život. A te vježbe, koje spadaju na via purgativa, novak mora svladati. Taj korak, koji se tražio od novaka, bilo je zapravo obraćenje. Antić je novicijat uspoređivao s događajem koji se dogodio sv. Pavlu na putu u Damask. Novicijat je za Antića, prema Pavlovoj teologiji, svlačenje starog čovjeka s njegovim djelima i oblačenje novog izabranika Božjega, svetog i neporočnog “u srdačno milosrđe, dobrotu, poniznost, krotkost i strpljivost” (Kol 3, 9-11). 334No, kako šesnaestogodišnji novak, na izlasku iz djetinje dobi, koji još nije osobno spoznao strahote grijeha, može doživjeti u novicijatu svoj Damask? Antiću se to pitanje moralo nametnuti, možda čak i iz vlastitog iskustva, no njegov je stav bio: “Mora se promijeniti pa barem to bilo parvum, minimum, ali mora biti conversio vera, probata. Mora težiti i za većim.” 335Težnja za uzvišenijim prvenstveno se, prema Antićevu mišljenju, čini se, ostvaruje preko sakramenata, ispovijedi, pričesti, sv. mise i redovničkog održavanja propisa i prepupštanju magistrovu duhovnom vodstvu. Jamstvo za uspjeh je posvećenje Mariji i djelovanje s Marijom. 336U vrijeme Antićeva boravka na Visovcu ostao je kao odgojitelj na Bogosloviji u Makarskoj fra Petar Čapkun, s naslovom magistrova zamjenika. Moljakao je provincijala da bi Antić došao barem za duhovne vježbe, koje su se obavljale pred ređenje, i za glasovanje o prikladnosti ređenika. 337 No, provincijal Grabić je Antićevu prisutnost držao važnijom u novicijatu na Visovcu. 338 Da bi nekako nadopunio svoju prisutnost, Antić je Čapkunu pismeno dao upute kako postupati pred zavjetovanje i poslao je klericima sličice, 339 a možda je nekima uputio i pisma.340334 Tu usporedbu nalazimo u pismu upravljenom 23. IX. 1960. novakinjama Sestara Malog Isusa no, ona je karakteristična za Antićevo shvaćanje novicijata: “Moramo se svi a ma svi temeljito promjeniti, obratiti Gospodinu kao sveti Pavao. Damask je naš novicijat . Iz novicijata moramo izaći drugi - novi - Pavli” (istaknuto u izvorniku). AV, AP II/36, 11 [¢ 5, 813].335 Antić Belamariću, Zagreb, 12. VIII. 1954, AP, I/6, 1[¢ 4, 82-85]. Sačuvala se i jedna Antićeva kasnija karta s uputama koje je predlagao meštru, kako bi uposlio novake da bolje shvate duhovni i redovnički život, no ona se odnosila na promijenjene prilike u novicijatu i ne može se primijeniti na kraj trećeg desetljeća XX. stoljeća. Usp. Antić Meštru novaka, Zagreb, 1. V. 1964. AP, I/49, 7 [¢ 4, 931-932].336 Antić novakinjama Sestara Malog Isusa AV, AP II/36, 11 [¢ 5, 813].337 Uredovni spisi franjevačkog bogoslovnog klerikata Makarska, br. 22/39. Čapkun Grabiću, Makarska 25. XI. 1939. Usp. i dopis br. 23/39.338 Uredovni spisi franjevačkog bogoslovnog klerikata Makarska, bez br. Grabić Antiću, Split 12. XI. 1939.339 Antić Čapkunu, Visovac, 29. XI. 1939. AP, I/11, 28 [¢ 4, 128-130].340 Sačuvano je pismo fra Marku Viskiću koji je na sam dan zavjetovanja odustao ne usuđujući se zavjetovati, pa je isti dan napustio samostan te mu pismo možda nije bilo ni uručeno. Antić M. Viskiću, Zagreb, 29. XI. 1939. AP, I/49, 1 [¢ 4, 925].