Potpuni tekst

5. Priređivač priručnika za duhovni život281UPUTE ZA BOGOSLUŽJEU skladu sa svojim shvaćanjima da duhovni život i duhovni napredak ovisi o molitvi, razmatranju i sabranosti 117 i da je molitva poput duhovnih pluća kojima “duša diše i uzdiže se svježa, jaka i krepka” 118 , Antić je puno vremena i brižljivosti posvetio poukama o molitvi, pa čak i samoj tehnici moljenja, naročito u bogoslu-žju. Razumijevanje sadržaja molitvenih tekstova držao je prvim preduvjetom za liturgijsku molitvu. Zbog toga se trudio da bi olakšao shvaćanje liturgijskih latinskih tekstova, posebno klericima, početnicima u latinskom jeziku. Potaknut naslovima iznad pojedinih psalama, koje je vidio u Liber psalmorum cum canticis breviarii Romani [Romae 1945], u izdanju Biblijskog instituta u Rimu, pokušao je zainteresirati fra Petra Čapkuna da bi uznastojao kako bi se u franjevački brevijar unijeli naslovi psalama i na taj način olakšali razumijevanje te potakli na pobožnije moljenje časoslova. 119 Kad to Red nije učinio, ostao je veoma iznenađen 120 i pokušao barem neke tekstove učiniti razumljivijima. Neke tekstove iz časoslova i misala dao je prevesti, kao O caput cruentatum, himne sv. Franje iz časoslova, i sekvenciju iz misala, kako bi ih klerici iz pobožnosti mogli pjevati na hrvatskom s većim razumijevanjem 121 izvan propisanog bogoslužja. Da bi bogoslužje bilo što svečanije, studenti su u pojedinim prilikama pjevali pojedine dijelove časosolava, naročito večernju. 122 Istom brižljivošću nastojao je Antić “već odavna” da bi se u čitavoj Provinciji postiglo jednooblično posluživanje kod svetih obreda i recitiranja božanskog časoslova. Zbog toga je prema franjevačkom ceremonijalu 123 priredio, na hrvatskom jeziku, i dao umnožiti način podvorbe (asistiranja) za ceremonijara, vatronošu i svjećonoše kod svečane Večernje i svečane mise (interce) te za akolite kod pjevane mise. Te je tekstove 17. siječnja 1937. razaslao s popratnim pismom u odgojne zavode Sinj i Visovac kako bi se novaci i zavjetovani gimnazijalci uputili u skladno obavljanje bogoštovnih 117 “Jedno je potrebito. Dati prednost duši, duh. životu, sv. molitvi, sv. razmatranju, sabranosti to je najprvo. Kad bi ovo bilo, drugo bi sve došlo po sebi. Dok ovo ne shvatite ne može se govoriti o duhovnom napretku.” Antić K. Oreb, Zagreb 1. X. 1960, AP II/29, 12.118 Antić K. Oreb, Zagreb 2. III. 1959, AP II/29, 7 [¢ 1 869].119 Antić Čapkunu, Makarska 12. VIII. 1940, AP, I/11, 32 [¢ 4, 133-134].120 Antić I. Juriću, Zagreb, 15. VIII. 1949, AP, I/21, 23 [¢ 4, 374-375]. 121 Tekstove je prevodio fra Stanko Petrov. Arhiv Vicepostulature, Petrov Antiću, Sinj 29. I. i 26. II. 1946;; Antić Petrovu, Makarska 23. IV. 1946, AP, I/34, 41. Pisma svećeniku, eniku, III, 20/35, 53. - Vjerojatno je zbog boljeg razumijevanja molio i fra Antu Jadrijevića i fra Stanka Petrova da bi preveli i priredili izdanje novog psaltira (Antić Petrovu, Split-Lovret, 27. XII. 1945. i Zagreb, 11. I. 1949, AP I/34, 37 i 51. Pisma svećeniku, III, 62). Boljem razumijevanju trebao je vjerojatno poslužiti i prijevod psalama Edmunda Kalta Die Psalmen übersetzt und erklä rt, koji mu je prevela neka učiteljica. Antić Petrovu, Zagreb, 11. I. 1949, AP, I/34, 51 [¢ 1 432]. Pisma svećeniku, III, 20/44, 60. Petrov mu je preveo i drugo čitanje iz časoslova na Tijelovo. Antić Petrovu, Zagreb, 26. VI. i 2. XII. 1952, AP, I/34, 69 i 70, [¢ 4 702-703]. Pisma svećeniku, III, br. 20/59, str. 77-78.122 AFSM, Dnevnik Zbora Milovan, 31. XII. 1933;; 1. I. 1934;; 28-30. III. 1934.123 28. VIII. 1816. nabavljen je za studentsku knjižnicu veliki Caeremoniale Romano-Seraphicum Ordinis Fratrum Minorum, Ad Claras Aquas (Quaracchi) 1908, In 8° 709 p. Danas se nalazi u velikoj samostanskoj knjižnici.