Potpuni tekst

3. U vremenu krvoprolića i komunizma193Pa i onda kad Antić nije bio zadovoljan napretkom odgajanika i kad mu se činilo da ima odgajanika koji su “loš materijal”, on je držao da se i oko njih treba truditi i sve učiniti da milost pobijedi. 261 Učiniti sve da pobijedi milost, to je bio Antićev odgojni cilj koji je postizao metodom dobrote i ljubavi. I onda kada su studenti bili “loš materijal”, Antić je bio svjestan da su oni najveće i najdragocjenije dobro Provincije, uzdanica, djeca, nada i jedino pravo blago zbog toga ih je “cijenio, volio i u Bogu ljubio”.OBNOVLJENO BOGOSLOVNO UČILIŠTEGod. 1954. u Zagrebu je uspostavljeno bogoslovno učilište. Antić nije bio profesor, ali je prisustvovao profesorskim sjednicama kao odgojitelj. 262 Za rektora učilišta imenovan je široko obrazovani fra Krsto Kržanić, koji je uznastojao da studenti iskoristite sve pogodnosti Zagreba kao kulturnog centra. 263 Život u velegradu širio je mladim studentima obzorja. Studenti koji su se vraćali iz vojske bili su “dosta slobodni” 264 pa je i Antićev odgoj postajao sve širi. Prema mišljenju profesorskog zbora, Antićeve prosudbe o studentima bile su objektivne. 265 No studentima se odgoj još uvijek činio nedovoljno slobodan i širok, ali zato se mnogim franjevcima koji su dolazili, zbog zdrastvenih ili inih poslovnih razloga, iz zabačenih seoskih župa u velegrad, činilo da je taj odgoj daleko kao nebo od zemlje od onog odgoja u kojem ih je taj isti odgojitelj odgajao. Počeli su pomišljati da je Antić već s godinama možda izgubio onu pravu ravnotežu i da ga studenti vuku na svoju vodu. Glasovi koji su se pred koju godinu ranije tek mogli načuti počeli su brujati. Po Provinciji se sve više kritiziralo vladanje klerika u Zagrebu. Osjeća se to uvijeno iz Antićevih izvještaja. Pa premda su Antićevi izvještaji o studentima bili više nego povoljni, kako se moglo vidjeti iz prethodnih redaka, čini se da nisu mogli popraviti negativnu sliku o studentima koja je kolala po Provinciji. I premda sačuvani izvještaji o glasovanjima, koja su se obavljala za zavjetovanja ili ređenja klerika, donose, svih tih zagrebačkih godina, skoro uvijek sve povoljne glasove, kritiziranje klerika je nastavljeno.Antić je to morao saznati pa se u povjerenju i s bolnim srcem obratio svom studentu, koji ga je zamjenjivao u odsutnosti kao magistar, fra Stanku Mandacu riječima: “Molim Te, budi mi iskren, otvoren, slobodan i reci mi: da [li] se Ti, Tvoji kolege i svi klerici iz Zagreba na me kao magistra ljute i da li ste svi nezadovoljni. Reci mi da li 261 Antić Lovriću, Zagreb 30. III. 1958. AP, I/26,2 [¢ 4 476].262 Na zapisnicima sjednica poslije imena profesora navodi se da Antić prisustvuje za klerikat. Usp. AFTM, Zapisnik sjednica Franjevačke visoke bogoslovije u Zagrebu, str. 1, 3, 5,7. 263 Između ostalog je na profesorskoj sjednici predložio da studenti pod vodstvom pojedinih profesora posjete “sve crkve i samostane, muške i ženske;; knjižnice, muzeje i druge ustanove”. AFTM, Zapisnik sjednica Franjevačke visoke bogoslovije u Zagrebu, str. 8 [3. II. 1955].264 AFTM, Zapisnik sjednica Franjevačke visoke bogoslovije u Zagrebu, str. 4 [11. XI. 1954]. Antićeva izjava na sjednici profesorskog zbora.265 AFTM, Zapisnik sjednica Franjevačke visoke bogoslovije u Zagrebu, str. 14 [28. VI. 1955] ističe: “Profesorski se je zbor saglasio s njegovom ocjenom vladanja svakog pojedinca”.