Potpuni tekst

262 V. KAPITANOVIĆ, Kristu suobličenIpak se mora priznati da je takav govor zbog nabrajanja konkretnih pogrešaka neobičan i u arhivskim dokumentima vrlo rijedak. Sam fra Nikola Gabrić, iako već odavna naviknut na takve opomene, piše Antiću pred Božić 1942. da mu je bilo teško otvoriti njegovo pismo jer je očekivao u njemu ukore, kako se i dogodilo. “Vi koji vidite moju nutarnjost nijeste mogli vidjeti nego više manje nedostatke u mojoj duši. Svi su ukori na mjestu, zaslužio sam ih i primio ih srcu.” 415 Sljedeće Antićevo pismo 416 osvrće se samo na pogrješke na koje je Nikola upozorio Antića u gore spomenutom pismu, pa je tako i zaključak o Antićevoj vidovitosti u ovom slučaju nesiguran.Sam Antić govori o gledanju u duhu. 417 No, riječ duh je pisana malim slovom i ne govori nedvojbeno o svrhunaravnoj vidovitosti. Ipak je činjenica da je Maricu Baturić opomenuo da mu ne skriva svoje osjećaje, a pismo daje naslutiti da je u te njezine osjećaje zaista ponirao, 418 iako se ne može sa sigurnošću utvrditi Je li to poniranje zaista bilo svrhunaravno.Njegovo duhovno vodstvo sestre Čedomile izaziva posebnu pozornost. Već u drugom sačuvanom pismu iz te godine pisao joj je Antić: “S pomoću Božjom sada ću Vam reći kakvi ste bili kroz ovo vrijeme”, i potom slijedi dugo nabrajanje o stanju njezine duše i njezinim vrlinama i nedostacima. 419 Suradnja rađa plodom i dvije godine kasnije Antić joj ponovno “s pomoću Božjom” otkriva do u tančine njezino duševno stanje i duhovnu promjenu “na bolje”. 420 Prisjećajući se tih dana, Čedomila ističe da je brzo počela zapažati posebni Božji zahvat u svojoj duši i vrhunaravnu, neshvatljivu intuiciju kojom je Antić ponirao u njezinu dušu, 421 a taj osjećaj odaju i njezina pisma. Bila je uvjerena da mu je “sve otkriveno” u njezinoj duši. 422 Ta da ga ne vodi Duh Sveti, on joj ne bi mogao tako pisati. 423 Iako joj se činilo da on sve vidi, ipak mu je potanko otkrila svoje duhovno stanje. 424 Dapače, usudila se i zapitati, nakon što joj je Antić otkrio “tako divnih stvari” o svojoj duši, kako je on do tog došao. 425 Fra Ante je prešutio to radoznalo pitanje, ali je i njoj 415 Arhiv Vicepostulature, N. Gabrić Antiću, Sinj, 23. XII. 1942.416 Antić Gabriću, Sinj, 19. I. 1943. Pisma svećeniku, 30/74, str. 121.417 Antić Č. Čajko, Zagreb, 13. IX. 1962, AP, II/6, 30 [¢ 5, 192]. “Kad Vas gledam u duhu gdje u Vama Presveto Trojstvo povećava svoj najveći dar, onda Mu iz svega srca zahvaljujem da Vas je udostoja[l]o pozvati na svoju božansku gozbu.”418 Antić M. Baturić, Makarska, 9. III. 1947, AP, III/5, [¢ 6, 58].419 Antić Č. Čajko, Živogošće, 15. VIII. 1955. AP, II/6, 2 [¢ 5, 117-119].420 Antić Č. Čajko, Zagreb, 29. VIII. 1957, AP, II/6, 6 [¢ 5, 123-125].421 Čedomila Čajko, Moja sjećanja na o. Antića, Stenjevac 1970. Arhiv Vicepostulature, Izvanprocesualna svjedočanstva, 114, 1.422 Arhiv Vicepostulature, Sestra Čedomila [Čajko] Antiću, Stenjevec, 10. VII. 1960.423 Arhiv Vicepostulature, Sestra Čedomila [Čajko] Antiću, Novi Marof 18. I. 1963. “A za ono drugo što ste mi po volji Božjoj napisali posebno Vam zahvaljujem. Znam da Vas je Duh sv. vodio, ne biste mi drukčije Vi ono sve napisali.”424 Arhiv Vicepostulature, Sestra Čedomila [Čajko] Antiću, Novi Marof 6. IX. 1962. “Vidim oče da Vam Gospodnin ništa ne sakriva u mojoj duši, pa mislim da nije potrebno, da Vam više nabrajam moja zapažanja.”425 Arhiv Vicepostulature, Sestra Čedomila [Čajko] Antiću, Novi Marof 18. I. 1963.