Potpuni tekst

288 V. KAPITANOVIĆ, Kristu suobličenna već uhodanu suradnju. Subraća iz Rima pribavljat će tekstove. Sestre Salezija Mavrak i Anđelina Kujundžić prevodit će i popravljati. Gospođe Nevenka Juračić i Elizabeta Bićanić prepisivat će na stroju. Želio je u tekstu donijeti za svakoga ponešto: za mladež, bogoslove, ispovjednike, svećenike, duhovne vođe, časne sestre, “za svakoga”. Želja i previše velika za bolesna i dobom smalaksala čovjeka. Netom je započeo rad na djelu, nailazio je na poteškoće. Svi potrebni tekstovi nisu stigli iz Rima odjednom, jer ih nije bilo jednostavno dostaviti. Započeo je posao. Stavke koje je mislio izraditi sam stvarale su mu poteškoće. Misli nisu tekle. Nije ni pomislio da bi tome uzrok mogla biti bolest ili fizička nemoć. Za nj je to bio Božji znak da posao treba predati drugome. Započeti posao poslao je sestri Saleziji Mavrak s molbom da nađe nekoga tko će joj prevesti i da ona potom priredi taj dio teksta. U pismu joj je pisao: “Jučer ili prekjučer sam započeo konsideraciju. Danas ne ide, nema ideja. Šaljem Vam da znate moju misao i ako Gospodin hoće da Vi to napravite, eto Vam početak.” 163 S onim što mu je Salezija pomogla bio je u potpunosti zadovoljan. Čak je želio i u tekst staviti njezino ime, ali se nije usuđivao. 164 Tekstove koje je sam pisao slao joj je da o njima izreče svoje mišljenje, pokazavši se čak spremnim izmijeniti tekstove na njezin prijedlog. 165Životopisu je dodao cvjetiće iz svečeve autobiografije. Nakon više od godine dana rada činilo mu se da je posao priveden kraju. Vjerojatno mu se žurilo da životopis bude što prije tiskan. Zamolio je sestre Naše Gospe da tekst pregledaju i jezično poprave. Znajući da su sestre zauzete poslovima, nije ih želio previše zamarati i nametati im pretežak posao, pa je savjetovao poglavarici da sestre može osloboditi od neke dnevne dužnosti kako bi prije dovršile. 166U međuvremenu je od fra Ivana Jurića iz Rima ponovno zatražio neke potrebne tekstove za rad. 167 Pisao je i u Milano i Quaracchi, ali tražene knjige nisu stizale.168 Zdravlje mu se, međutim, pogoršavalo, pa je neka pisma pisao s kreveta, ali nije odustao od zamišljenog plana. Kad bi mu pala na pamet neka misao, prihvaćao ju je kao Božje prosvjetljenje. Pisao je i molio da ga Bog prosvijetli u radu.169Obraćao se samostanskim knjižničarima za starija izdanja. Uporno je ponovno tražio od Jurića da mu pribavi drugi dio Karlove Autobigrafije i njegove Serafske iskrice. 170 Kad je uskoro dobio talijansko izdanje Serafskih iskrica, 171 čini se da 163 Usp. Antić S. Mavrak, Zagreb, 25. IV. 1963, AP, II/24, 110 [¢ 5, 579-580].164 Antić S. Mavrak, Zagreb, 8. V. 1964, AP, II/24, 137 [◊ 2, 522].165 Antić S. Mavrak, Zagreb, 24. V. 1964, AP, II/24, 141 [◊ 2, 524].166 Antić B. Milašin, Zagreb, 17. V. 1964, AP, II/26, 34 [¢ 5, 711-713]. “Slobodno ih možete dispensirati od koje dnevne vježbe da imaju više vremena, slobode ovo izvršiti. Za ovaj rad nije ni proti pravila ni redovničke savršenosti.”167 Arhiv Vicepostulature, Jurić Antiću, Rim, 26. V. 1964.168 Antić S. Mavrak, Zagreb, 24. IV. 1964, AP, II/24, 133 [¢ 5, 611].169 Usp. napose Antić S. Mavrak, Zagreb, 29. V, 1. VI. i 17. VI. 1964, AP, II/24, 144 -146 [¢ 5, 620-624].170 Scintille Seraphicae Florilegio di Massime e Pensieri di San Carlo da Sezze OFM, Raccolti e annotati a cura del P. Severino Gori, OFM. Roma 1957. U slučaju ako su Iskrice rasprodane, pisao je Juriću da zamoli starješinu samostana sv. Franje da mu pronađe neki stariji primjerak i da mu ga barem