Potpuni tekst

324 V. KAPITANOVIĆ, Kristu suobličenČUDESNI DOGAĐAJISvjedočanstva o primljenim milostima po Antićevu zagovoru, dostavljena u Vicepostulaturu, bilo na traženje, bilo iz vlastite pobude, dosta su brojna i nejednake vrijednosti. Među izvjestiteljima ima osoba različitih zanimanja i obrazovanja, od običnih žena sa sela i iz grada, supruga čija su zanimanja iz izvještaja nepoznata, inženjera, profesora, liječnika, svećenika i više časnih sestara. Uglavnom se radi o jednostavnim iskazima koji su rijetko potkrijepljeni stručnom dokumentacijom i zbog toga znanstveniku ne pružaju dovoljan temelj za znanstveno proučavanje. Pokatkad osobe jednostavno iznose svoje doživljaje u kojima je Antić samo jednostavni objekt nutarnjeg doživljavanja, kojemu možemo poklanjati ili ne poklanjati pozornost ovisno i o vlastitom stajalištu. 22 Neka se zbivanja bez sumnje mogu protumačiti i naravnim putem pa je prema mudroj postavci koja se pripisuje sv. Grguru Velikom, Fides non habet meritum, cui humana ratio praebet experimentum23 nepotrebno tražiti izvanredni Božji zahvat gdje je Tvorac mudro sazdao prirodni red stvari. Ozbiljniju pozornost privlače izvještaji o teško objašnjivim događajima i ozdravljenjima među kojima i od teških bolesti. Iz tih izvještaja ispričanih jednostavnim stilom i neposrednom iskrenošću o bolesti, liječenju, utjecanju Antiću za pomoć i o ozdravljenju, ili barem olakšanju, izbija čvrsto uvjerenje dotičnih osoba u moćni Antićev zagovor. Uvjereni da preko Antića djeluje sam Bog, Antićevi su štovatelji pričali o njemu u sredinama u kojima su se kretali i živjeli, bez obzira na to što su ih ponekad slušali s nepovjerenjem, jer nisu mogli prešutjeti ono u što su duboko bili uvjereni, pa se i glas o njemu širio kao o moćnom Božjem zagovorniku. znam kako svetac treba izgledati” (88, kirurg Joško Pinjatela);; “Ako on nije svet s takvim životom, onda ne znam što se zahtijeva za svetačku aureolu” (39, Anđelina Kujundžić, sestra Naše Gospe);; “Od prvog susreta poštivala sam ga kao pravednika. […] Poslije njegove smrti štujem ga kao sveca […]” (140, sestra Sofija Jukić);; “Ako ima uopće svetaca danas na zemlji […] onda držim svakako da je jedan od njih bio i pok o. Ante Antić” (141 sestra Benita Prkačin).22 S. Vendelina Cvetnić iz družbe Sestara sv. Križa iznosi da je Lovrinca Cindori izjavila da je Antića: “vidjela” kako se diže prema nebu: “Bio je: ćelav, imao je velike oči, bijeli habit i bose noge. U sestru je gledao, smješio joj se i dizao prema gore.” No, prema istoj izjavi ista je sestra predosjetila i smrt vlč. Kopića. Izjava s. Vendeline Cvetnić, bez datuma [iz 1996]. - S. Šimka Badurina bila je uvjerena da joj je Antić, koji ju je pred put ohrabrio i obećao joj “dati svoga anđela čuvara” na putovanje kojeg se bojala u Prištinu zaista i poslao svog anđela čuvara, jer su joj na putovanju razne osobe srdačno pomagale (Svjedočanstvo s. Šimke Badurine, 14. III. 1996).23 M. GRABMANN, Die Geschichte der scholastischen methode II, Freiburg im Breisgau 1911, 36 i 39.