Potpuni tekst

3. U vremenu krvoprolića i komunizma167Strah od bombardiranja i smrti uznemirivao je duhove ali, katkada, kako zapaža fra Jerko Šetka, i koristio, jer se pred bombama i smrću trebalo velikodušnije skloniti u najsigurnije ruke. 119 Bombe su treštale i u Sinju. Petnaestoga lipnja 1944. padoše neke bombe i na katolički dom odmah uz samostan. Osam osoba je poginulo, a 12 ranjeno. U VII. razredu franjevačke gimnazije nad glavom duhovnika fra Stanka Petrova srušio se strop. Studenti su umakli opasnosti i vjerojatno se netko sjetio riječi “neće vam se ništa zla dogoditi”. Strah i nesigurnost ipak su nadjačavali pa je svatko bježao “cieli dan vani kojekuda” ne odmičući se daleko zbog bojazni od drugih nevolja. 120Fra Jerko Šetka 1944.“Svaku večer idemo u krevet s mišlju: - možda će noćas bombe sve sraziti sa zemljom;; svako jutro dižemo se s mišlju: - možda je danas naš posljednji dan … Čovjek se sokoli, junači, ali ipak teška tjeskoba …” 121Bombardiranje Makarske 24. VII. 1944. nije oštetilo samostan. 122 Premda je stanje bilo kaotično, Antić se brinuo za školu, za odgoj, za dolično pripravljanje na zavjetovanja i ređenja, koliko je u takvim prilikama bilo moguće. Čini se da je tada još više molio, i tražio od svojih pokornika da mole da bi “Duh Sveti izlio na njegovu dušu što veće obilje svojih darova, osobito dar mudrosti svoje da može svom vedrinom jakošću i postojanošću vrš iti najuzviš enije, Bogu najugodnije a dušama najkorisnije djelo posvećivanja i spasavanja kršć anskih duša”. 123Ponovno zračno bombardiranje u utorak 22. kolovoza 1944. sručilo se upravo oko makarskog samostana. Četiri su bombe pale u samostanski vrt i jedna uz temelje zvonika, a druge posvuda uokolo. Ogromne bombe uz zvonik i na putu uz štalu nisu eksplodirele tako da samostan nije bio puno oštećen a toga dana nije nitko ni nastradao. Bila je to ipak snažna opomena pa je samostan izradio dva čvrsta skloništa. 124Uskoro su u Makarsku ušli partizani. Prema pisanju fra Petra Bezine, iz samostana su odveli gvardijana fra Dominika Šulentu i, dva-tri dana kasnije, fra Antu. 125 Gvardijana su strijeljali 4. XI. 1944. u Kozici. Tako je samostan ostao 119 Arhiv Vicepostulature, Šetka Antiću Sinj, 24. IV. 1944.120 Arhiv Vicepostulature, Šetka Antiću Sinj, 22. VI. 1944 i 14. VII. 1944;; nepotpisano pismo Sinj, 28. VI. 1944;; Petrov Antiću, Sinj 7. VII. 1944.121 Arhiv Vicepostulature, Petrov Antiću, Sinj, 22. IX. 1944.122 AP, I/47 26 [¢ 4, 866], Antić Grabiću, Makarska, 24. VII. 1944. Signatura provincijalata 549/44.123 Usp. Arhiv Vicepostulature, Brbić Antiću, Živogošće, 18. VI. 1944.124 AP, I/47 28 [¢ 4, 863], Antić Grabiću, Makarska, 30. VIII. 1944. 125 BEZINA, Franjevci Provincije Presvetog Otkupitelja žrtve rata , 117 i 324. Na str. 117 Bezina nažalost ne dokumentira tu tvrdnju kojoj na drugom mjestu proturječi. Dok na spomenutoj stranici piše da su fra Antu već sutradan pustili iz zatvora na str. 324 piše da je “u zatvoru proveo tjedan dana”.