Potpuni tekst

2. Život Ž i rad između dva svjetska rata119i duhovnosti. 351 Provjeravajući ta saznanja vlastitim iskustvom stvarao je sam i usavršavao svoju odgojnu metodu.U jednoj maloj nedatiranoj bilježnici nalazi se nekoliko odgojnih načela koja se odnose na odgojitelje i odgajanike a Antić ih je pribilježio od autora koje je čitao, 352a može se reći da ih je više-manje i usvojio u svom odgojnom postupku. Prema tim načelima glavni cilj odgoja u klerikatu trebao bi biti odgoj za pobožnost, za učenje i stegu. Sukladno shvaćanju da odgoj počinje od odgojiteljâ, voditelja odgojnog zavoda trebale bi resiti vrline: učenost, znanje, bogoljubnost, duh molitve i žrtve, 353 a sa suradnicima u odgoju trebale bi ga povezivati ljubav, poštovanje i zajedničko zanimanje za odgajanike. Odgoj, prema tim načelima, započinje tek onda kad odgajanik počne slobodno sudjelovati u vlastitom odgoju. Odgojitelj zapravo samo potiče odgajanika na nutarnje djelovanje i svaki je odgojni postupak koji prelazi tu granicu bezuspješan, dapače i štetan jer uništava ljudsku osobnost. 354U jednom predavanju nastalom oko 1935. godine i vjerojatno održanom odgojiteljima Provincije Presvetog Otkupitelja Antić kao uvjet dobrog odgoja ističe prije svega poznavanje odgajanika, a potom ljubav prema odgajaniku pred kojom “pada svaka ljudska snaga”. Koliko u odgoju ima ljubavi, toliko će biti i uspjeha, držao je Antić. Ali da ljubav ne bi skrenula stranputicom, odgojitelj treba tražiti prosvjetljenje u molitvi i njezinim ključem otvarati božansko Srce kako bi sam odgojitelj postao kanal preko kojeg će Božja milost teći prema odgajaniku.Uzevši u obzir da su njegovi klerici dolazili iz naroda i vraćali se narodu, ponajviše kao duhovni pastiri, preporučivao je da u obrazovanju treba posvetiti svu moguću pozornost pastoralnoj znanosti i crkvenom govorništvu i nastojanju da se klerici zaljube u crkveni život. Da bi se to postiglo, zastupao je da kod odgajanika prije svega treba odgajati vjeru, kao temelj na kojem se može graditi duhovni život. Jedino vjera može zagrijati čovjeka na velike pothvate i uspraviti mu pogled prema nebu kad ga snađe teret križa na životnom putu. Postavivši temlj, Antić je potom, u daljnjem odgoju, tražio od odgajanika da vjerno, postojano i s ljubavlju vrši vlastite dužnosti, držeći da su dužnosti stube po kojima se mladi čovjek, redovnik, penje prema savršenosti, i škola u kojoj se duhovno vježba i izgrađuje. Svijest o ispunjenoj dužnosti i dosljedno o ispunjenom 351 Služba predavača ascetike zahtijevala je od Antića da pronađe i zgodnu studentsku literaturu. Tako je za studente 1935. naručio: 20 komada TANQUEREY, Précis de théologie ascétique et mystique, 6 komada LIGUORI Pratica di amor Gesù Cristo, po 2 kom. SALES, La Filotea ossia introduzione alla vita devota i QUADRUPANI, Documenti di vita spirituale, te 1 kom. SCHLESSINGER, Meditationes de sanctis ordinibus, pro exercitiis spiritualibus. Antić Čapkunu, Makarska, 29. X. 1935. AP, I/11, 15 [¢ 4, 124];;352 U toj su bilježnici spomenuta dva autora. Jedan je poznati orleanski biskup Dupanloup čija se knjiga L’education, I-III, Paris 1897. nalazi i u Franjevačkoj knjižnici u Makarskoj. Drugi je isusovac Domenico Valle, La teoria e la pratica dell’educazione, Torino 1928.353 Antić navodi vrline odgojitelja kao: doctrina, scientia, pietas, duh molitve i žrtve. Zapis u nesigniranoj bilježnici.354 Zapis u nesigniranoj bilježnici. — U jednoj čestitki koju je fra Augustin Škomrlj 1937. uputio Antiću da je prenese novozavjetovanim klericima istaknuto je: Sentire cum Ecclesia nec non sentire cum Ordine, sentire cum Matre Provincia. Uredovni spisi franjevačkog bogoslovnog klerikata Makarska, bez br. Škomrlj Antiću, pošt. pečat, Igrane 20. XI. 1937.