Potpuni tekst

2. Život Ž i rad između dva svjetska rata137asketskoj podlozi, a zapisničar ga je ovako sažeo: “Kritika mora biti objektivna, ne treba pretjerivanja, jer kad se čovjek pohvali misli da je nešto, stoga mora biti onakva kava mora da bude i da se čuva bratska ljubav.” 467Kad je Grabić u studenom 1925. postao provincijal, u magistarskoj ga je službi zamijenio njegov pomoćnik dotadašnji drugi magistar fra Ante i prema pravilima Zbora dobio pravo nadzora. Njegovo ravnanje Zborom bilo je u skladu s dotadašnjim njegovim stavovima. Kako mu je politika bila strana, a Zbor se pomalo ispolitizirao, ubrzo je došao u dvojbu što učiniti s Milovanom. U djelovanju Zbora on je vidio “jedino neko potpomaganje katoličkih lajika” i držao, ne bez razloga, da bi možda bilo bolje da “klerici budu zabavljeni sa svojim poslima, školom i dužnostima”. 468Kad je uskoro u Zagrebu za Bezgrešno začeće 8. XII. 1925. sazvan sastanak predstavnika zborova na kojem se trebala osnovati Teološka šligaili preuzeti nacrt koji je podastro sekretarijat Jugoslavenske katoličke đačke lige, Antiću se takva organizacija učinila suvišnom. Možda je upravo on uputio predsjednika Zbora Milovan fra Ivana Glibotića da se obrati za savjet vrhovniku Zbora provincijalu Grabiću, 469 a sam je u svom popratnom pismu provincijalu 27. studenoga 1925. pisao: “Nama druge organizacije ne treba nego je već imamo u Redu i Provinciji. Vidimo u nas, da poslije kad su braća na položaju drugo ne vrijede već koliko je njihovo redovništvo i kako odgovaraju dužnostima.” 470Problem povezanosti Zbora s Jugoslavenskom katoličkom đačkom ligomrazriješit će tek nešto kasnije okupljeni hrvatski provincijali na sastanku u Splitu 15. XII. 1925. Prihvativši tezu hercegovačkog franjevca Dominika Mandića da su u novije doba katolički pokret i katolička akcija došli u međusobni sukob, provincijali su držali da im je najbolje ostati po strani. Preporučili su međusobnu povezanost franjevačkih zborova, ostavivši teorijski netaknute dotadašnje odnose s vanjskim zborovima. U praksi su ih, ipak, ograničili i stavili pod jači nadzor, odredivši referente fra Dominika Mandića i fra Antu Crnicu koji su trebali pismeno izvješćivati provincijale o djelovanju franjevačkih zborova. 471467 AFSM, Zapisnik Zbora Milovan god. 1923-1925. Sv. IX. Druga redovita. sjednica, 9. XII. 1923. Na toj sjednici zabilježen je i odgovor na jedan Antićev opravdani prigovor što inače u zapisnicima redovito nije donošeno: Student fra Vlade Pavlov održao je privlačan govor o radu i dostojanstvu radnika, istakavši Krista kao uzor radnika, ali čini se da je u govoru bilo više netočnosti. Fra Dominik Šulenta mu je čestitao i upozorio ga na neke netočnosti, istakavši da je Isus uzor ne samo radnicima nego i drugim. Na to se nadovezao i fra Ante, možda malo i s bojazni da se mladi govornik ne bi uznio, ili možda želeći do kraja pojasniti Šulentinu opasku. Prigovorio je da je govor sasvim teoretičan i istaknuo “da svaki stalež na svijetu ima Krista za uzor”. Na što je mladi govornik uzvratio kao iz topa: “Isus ne može biti za uzor svim staležima, kao trgovcim i mudracim.” Je li možda u tom trenutku ubrojio u mudrace i svog lektora i domagistra fra Antu, suvišno se domišljati. 468 AFPPOS, Spisi provincijala, svežanj 110, br. 175/ 1925, Antić Grabiću, Makarska 27. XI. 1925. 469 AFPPOS, Spisi provincijala, svežanj 110, br. 176/ 1925, Glibotić Grabiću, Makarska 25. XI. 1925. 470 AFPPOS, Spisi provincijala, svežanj 110, br. 175/ 1925, Antić Grabiću, Makarska 27. XI. 1925. 471 Jedna kopija zapisnika konferencije provincijala čuva se u AFPPOS, Spisi provincijala, svežanj 110, br. 397/1925.