Potpuni tekst

12 V. KAPITANOVIĆ, Kristu suobličenGospodarski razvoj i krah Dalmacije odrazio se i na Antićevoj obitelji. Predaja koja se očuvala u obitelji Antića potvrđuje tu činjenicu, premda su u toj predaji imena članova obitelji nesigurna. Naime prema iskazu fra Antina brata Lovre Antića, njihov je pradjed “Ive”, koji se zapravo zvao Toma, 11 bio težak i obrađivao zemlju kod imućnijih seljaka i zemljoposjednika, kao što su tada zarađivali svagdanji kruh mnogi siromašni mladići. Nadničarenjem je već kao dvadesetogodišnjak, oko 1780, uz podignuti zajam u Šibeniku, uspio kupiti zemljište na području Blagdanovo kod Zatona, a u samom Zatonu na predjelu zvanom Vrtli, koje je razvojem naselja postalo središte Zatona, sagradio je malu kućicu prizemnicu 12 . Sudeći prema izjavi praunuka Lovre, kućica je pradjedu služila samo kao privremeno boravište za obrađivanje kupljenog zemljišta i za obavljanje nadničarskih radova.Prema ondašnjem običaju, Toma (u obiteljskoj predaji poznat kao “Ive”) najvjerojatnije se, kao mladić, nije bio odijelio od ostale obitelji, jer su se u Dalmaciji braća redovito dijelila tek nakon ženidbe, a ukoliko netko nije imao brata, ostajao je trajno s roditeljima. Po predaji se “Ive” (pravilno: Toma) uskoro nakon kupovine zemljišta i izgradnje nove kućice oženio.Obiteljska je predaja sačuvala imena trojice “Ivinih” (pravilno: Tominih) sinova: Marka, Mate (fra Antin djed) i Jose, kojem se kasnije gubi trag. O četvrtom sinu, kojemu u obiteljskoj predaji nije poznato ime, pričalo se da je učio za svećenika ali da je umro prije nego je bio zaređen. Čini se da se “Ive” (pravilno: Toma) i kad je postao glava obitelji još preseljavao. Prema predaji, kasnije, kada je obolio, boravio je neko vrijeme u Šepurini, gdje su mu sinovi podigli kuću s kojom on, kako kaže predaja, nije bio zadovoljan, pa se i zbog toga, možda, ponovno pod stare dane, preselio u Zaton, gdje je sam ranije sagradio kućicu. Tu je i umro, kako predaja tvrdi, 1855. u dobi više od 90 godina. 13Prema obiteljskoj predaji, poslije “Ivine” (pravilno: Tomine) smrti sva su se njegova djeca nastanila zastalno u Zatonu 14 . U izvornim spisima ipak za tu predaju ne možemo naći potvrdu jer Stanje duša od 1864. u Zatonu spominje samo Matu Antića. Taj nas podatak navodi na pomisao da je Mate (fra Antin djed) preselio u Zaton već ostarjelom ocu. Toma, koji je možda s njim proživio svoje posljednje dane, ostavio mu je vjerojatno kućicu i dio zemljišta u baštinu. Mala Tomina baština nije međutim bila dovoljna za njegove potomke, a oni je usprkos tadašnjem gospodarskom usponu Dalmacije nisu uspjeli puno povećati pa se za Šimu Antića, jednog od Tominih potomaka, izričito tvrdi da je bio siromah. 1511 U arhivu župe Šepurina, na sačuvanom listu oštećenog anagrafa (Indicazione degli individui componenti la famiglia) Lovrin je djed upisan kao Antich Matteo q[uondam] Tomaso.12 Tomin praunuk Lovre, brat fra Ante Antića, govoreći o pradjedu Ivi (pravilno: Tomi) kućicu nazivlje “pozemljušak”, što treba shvatiti kao “prizemljušak”, prizemnica ili potleušica. Arhiv Vicepostulature, Izvanprocesualna svjedočanstva, Izjava Lovre Antića, Zaton, 27. IX. 1965. 13 AV, Izvanprocesualna svjedočanstva. Izjava Lovre Antića, Zaton, 27. IX. 1965, f. 1. 14 AV, Izvanprocesualna svjedočanstva. Izjava Lovre Antića, Zaton, 27. IX. 1965, f. 2. 15 Usp. AV, Dopis župnika Ive Bareša br. 35/65 od 27. IX. 1965.