Potpuni tekst

14 V. KAPITANOVIĆ, Kristu suobličenŽivkovića. Kako su te kratke izjave fra Antina brata Lovre i fra Antina rođaka dr. Ante Živkovića jedini izvorni opisi zavjeta Antićevih roditelja, potrebno ih je potanko analizirati da bi se došlo do što je moguće točnijih zaključaka. 19PRVA IZJAVA LOVRE ANTIĆA, 27. IX. 1965.Kad je, jednom zgodom, moj pokojni otac Tome putovao brodom iz Šepurine u Zaton skupa s mojom majkom, te kad su došli u Šibenskom kanalu prema kapeli sv. Ante i po običaju izmolili Zdravomarijo, da je moj otac tada rekao sljedeće riječi: Sveti Ante, daj da dođemo zdravo kući i da mi žena rodi sina, bit će mu ime Ante i dat ću ga za svećenika. I kad je došlo vrijeme da majka rodi, ona je rodila sina i njegovo je ime bilo Ante na krštenju.ANTE ŽIVKOVIĆ, Sjećanja, 1966.Još živući brat o. Antića […] kazivao mi je, da su njiho vi roditelji zavjetovali povodom jedne oluje na moru, kada su malom barkom putovali iz Prvića u Šibenik krat ko vri jeme prije poroda o. Antića, da će svoje buduće dijete dati u svećenike. DRUGA IZJAVA LOVRE ANTIĆA, 12. II. 1970.Ja se dobro sjećam riječi moje pokojne matere Tade koja mi je ispričala sljedeće: Tvoj pokojni otac i ja putovali smo sa brodom iz Prvić Šepurine prema Šibeniku. Kad smo došli u kanal prema Šibeniku uhvatilo nas je jako nevrijeme i to kad smo bili kod blizu kapele sv. Ante koja postoji i dandanas. Tvoj otac je tada zavapio sv. Antu i rekao: “Sveti Ante, daj da ja i moja žena zdravo doputujemo svojoj kući i da mi žena zdravo rodi sina, bit će mu ime Ante i ja ću ga dat u svećenike.”U prvoj izjavi iz 1965, koju Lovre iznosi prema pričanju svoje majke Tade, ne govori se izričito o oluji nego o jednostavnom zavjetu. Na oluju, čini se, ipak upućuju riječi molitve da supruzi dođu “zdravo” kući, no ostaje čudno da su supruzi došavši do kapele sv. Ante “po običaju” izmolili Zdravomarijo. A oluja, posebno ona u kojoj se daju tako važna obećanja, premda na Jadranu nije nešto neobično, ipak bi iz srca trebala izmamiti žarče molitve od onih “po običaju”.19 U Arhivu Vicepostulature sačuvale su se obje Lovrine izjave. Prvu je Lovre, čini se bez svjedoka, izjavio svom župniku don Ivi Bareši, 27. IX. 1965. i ovaj ju je ovjerio župnim pečatom. Druga je izjava Lovre Antića, datirana u Zatonu, 12. II. 1970, napisana vjerojatno na temelju upitnika poslanog iz Franjevačkog provincijalata u Splitu ili iz Vicepostulature. Čini se da su obje izjave poslane Franjevačkom provincijalatu u Split, a odatle bez protokoliranja predane Vicepostulaturi u Zagrebu. Prva izjava je prepričana u Vjesnik Provincije, 14 (1965), br. 3-4, str. 23. i odatle je vjerojatno ušla u Antićeve životopise.