Potpuni tekst

162 V. KAPITANOVIĆ, Kristu suobličenprimirje sa saveznicima (Armistizio di Cassibbile/Siracusa), ustaše su razoružali Talijane, a Talijani koji su prešli na stranu saveznika, skupa s partizanima, bombardirali su Makarsku u kojoj je bilo više ranjenih osoba, među kojima i fra Petar Glavaš, pa je zbog ranjenika 17. IX. 1943. u školskim dvoranama bogoslovije otvorena ratna bolnica. Profesori koji su preko ljeta izišli iz Makarske nisu se mogli vratiti, pa je školska godina počela u nenormalnim uvjetima, s krnjim profesorskim sastavom u samostanskoj razgovaraonici jer je u školskim prostorijama i nadalje djelovala vojna bolnica. 93 Želeći zauzeti Makarsku, partizani su je češće tukli topovima sa Staze ili iznad Tučepa. Svečane mise su dokinite kako bombardiranje ne bi ugrozilo vjernike. U rano jutro 7. studenoga 1943, dok je motorni brod ulazio u makarsku luku, partizani iznad Tučepa, napali su ga topovima. Jedna granata pogodila je krilo samostana uz more, probila u hodnik i razbila vrata na Antićevoj sobi gdje se zaustavila a da nije eksplodirala. Događaj je ubrzo protumačen kao posebna Božja milost i intervencija. 94Iako u pismima rijetko spominje ratne strahote, Antu je uzdrmalo ono što se događalo. Njegova “majka Provincija silno je ponižena i ožalošćena”. No, on ne pita za razloge zašto se to događa. S bolom, ali i ponosom na žrtve, zahvaljuje Bogu, nadajući se da će Bog prihvatiti te žrtve za duhovnu obnovu Provincije i da će više braće “ući u naš martirologij”. 95 Jednako tako savjetuje i svojim penitentima da ne podlegnu strahu, ni od bombardiranja, ni bilo kojem drugom;; da se ne prepuste potištenosti i zlovolji, već da budu postojani u Isusovoj ljubavi jer je On jedini život. 9693 Usp. Kronika Franjevačke visoke bogoslovije u Makarskoj [I], bez str. 6. X. 1943. “Ko će učit i knjigom se bavit, kad nam granate nad glavom lete”, upisao je rektor G. Cvitanović u ljetopis koji je taj dan prestao pisati. Usp. i Arhiv Vicepostulature, Crnica Antiću, Zagreb, 6. XI. 1943. Prema Antićevu izvještaju, ustaška je vlast preuzela prostorije klerikata za vojnu bolnicu 17. IX. 1943. a napustila ih 12. I. 1944. AFPPOS, Spisi provincijala, 364/45, A. Antić, Izvješće o klericima od škol. god. 23. VI. 1942. do 12. XII. 1945, str. 1.94 Sam Antić pribilježio je o tom kratko: “Na 17. XI. 1943. u tri sata i pol po ponoći pucaju topovi iz Tučepi na Makarsku. Jedna topovska granata udarila u krov klerikata, probila ga, odbila se od pločnika, razbila srednji dio vrata prve sobe O. Magistra ali nije eksplodirala”, AFPPOS, Spisi provincijala, 364/45, A. Antić, Izvješće o klericima od škol. god. 23. VI. 1942. do 12. XII. 1945, str. 1. Eksprovincijal Cikojević je u drugom dijelu opisa detaljniji: “U Antićev krov udario je top sa Sv. Ilije. Kugla je probila podkrovlje, udarila u pod pred fra Antinim vratima, odbila dasku na vratima i uletila u sobu, pala pred fra Antu, koji je izlazio iz sobe i pred njim na tavan izasula dio praha, a jedan je dio ostao u njoj. Samo gornji dio je eksplodirao onda kada je udario. Sigurno ga je anđeo čuvar čuvao”, Cikojević Grabiću, Makarska, 15. XI. 1943. AFPPOS, Spisi provincijala, 1101/1943. Provincijal Grabić zapisao je u protokolu Provincijalata: “Okolo našeg samostana palo je više od 300 granata. Dvije su pogodile u samostan. Bog i Gospa učinili su nam posebnu milost što su nam na čudesan način spasili život svetog i uzornog o. Ante Antića. To je u provincijalnom arhivu na više mjesta zabilježeno”, AFPPOS, Protokol 3. str. 725. Cfr. Arhiv Vicepostulature, Uredovni spisi franjevačkog bogoslovnog klerikata Makarska, br. 25. Grabić Antiću, Split 13. XI. 1943. Koncept Provincijalata, br. 1084/43. - K. Jurišić, Granata minobacača nije eksplodirala, DOA (1982), 1-2, 7;; K. Jurišić, Franjevački samostan Svete Marije u Makarskoj, 67;; Š. STIPANIČEV, “Moje sjećanje na fra Antu”, Antićeva Baš tina, Zagreb 1994, 284.95 Antić Baliću, Makarska, 30. XI. 1944, AP, I/4, 6 [¢ 4, 24].96 Antić K. Sikirici, Makarska, 28. XII. 1943, AP, III/32 1 [¢ 6, 368].