Potpuni tekst

244 V. KAPITANOVIĆ, Kristu suobličenSAVJETNIK VJERNICIMAUz odgoj klerika Antić se već kao mladi misnik počeo baviti i duhovnim vodstvom vjernika nastojeći u Crkvi odgojiti produhovljene kršćane. U početku je okupljao učiteljice željne dubljega duhovnog života i djevojke iz Makarskog primorja, a zatim od dolaska u Zagreb 1946, uz vodstvo svećenika i redovnika odnosno njihovih pripravnika, sve više se posvećivao i vodstvu vjernika laika. Tome su pridonosile i pobožnosti koje je predvodio i s kojima su vjernici ostajali oduševljeni. Tek jedan manji dio vjernika, koji su u Antiću otkrili prijatelja, održavao je s njim pismene veze, a prikupljeni podaci upućuju na Antićevu karitativnu pomoć i posebno duhovno vodstvo. 293UČČITELJICEPrvo Antićevo zanimanje za učiteljice čini se da počinje još iz vremena kad je kao mladi svećenik boravio na oporavku u Imotskom. Tu je upoznao učiteljicu Korneliju Murvar, koja je pod njegovim utjecajem stupila u samostan klarisa kao sestra Stefana od sv. Križa, a kasnije će postati jedna od utemeljiteljica samostana klarisa u Samoboru i Zagrebu. 294 Iz Antićeva pisma provincijalu Cikojeviću vidi se da je već 1931. godine pozvao na duhovne vježbe katoličke učiteljice. Čini se da je to bio početak rada s učiteljicama. Sljedeće godine namjeravao je ponovno održati duhovne vježbe učiteljicama u Splitu kod sestara službenica milosrđa. Zamolio je fra Stanka Petrova da bi im on održao te duhovne vježbe. Vjerojatno zbog svojih planova, fra Stanko nije bio oduševljen pozivom, pa se Antić obratio provincijalu ne bi li ga on svojim autoritetom pripomogao nagovoriti. 295 Cikojević je doduše preporučio Petrovu Antićevu molbu, 296 ali on nije mijenjao odluku. 297Posao učiteljica Antić je promatrao kao uzvišenu službu, jer njima je povjereno da vječno pomlađuju stablo naroda, da od djece stvore “uzdanicu naroda i domovine”. Upućivao ih je da ne rade samo oko umnog uzdizanja već i oko oplemenjivanja srca, da usađuju djeci plemenite osjećaje i ljubav prema Bogu, bližnjemu i domovini. 298 U neku ruku njihov je rad promatrao kao nastavak Kristova 293 Tako mu se 1954. javlja Marija Perović da je molila golgotskog mučenika da mu udijeli sve milosti. Arhiv Vicepostulature, M. Perović Antiću, Arb[anasi]-Zadar, 18. IV. 1954. — Nekoliko pisama svjedoči i o povezanosti obitelji Stjepana i Franjke Tomičić s Antićem. Arhiv Vicepostulature, Stjepan i Franjka Tomičić. Antiću, Senj 17. IX. 1955.294 Usp. Arhiv samostana sv. Klare u Zagrebu, Povijest samostana sv. Klare Bezgrješnog Srca Marijina, Samobor-Zagreb, [str. 3]. V. VRČIĆ, Naš magistar, Vrgorac 1977, 13-14.295 AFPPOS, Spisi provincijala, svežanj 140, br. 769/1932, Antić Cikojeviću, Makarska 10. VI. 1932.296 AFPPOS, Spisi provincijala, svežanj 140, br. 772, izvan protokola, Cikojević Petrovu, 12. VI. 1932.297 AFPPOS, Spisi provincijala, svežanj 140, br. 781/1932, Petrov Cikojeviću, Sinj, 14. VI. 1932. “Mene se fra Ante Antić ove godine baš junački dovezao. […] Možda je slutio da ću mu odbiti, pa je valjda htio da me poklopi Vašim auktoritetom…”. Provincijalu je preostalo jedino da pokuša “utješiti” fra Antu na svoj način. Kako bi ga se lakše riješio, usporedio je Petrova sa izbirljivim čovjekom koji “reda slova u govoru i oko svakoga izgubi pol sata” kao što izbirljivac gubi vrijeme u jelu. AFPPOS, Spisi provincijala, svežanj 140, br. 791/1932, Cikojević Antiću, Split, 16. VI. 1932. 298 Antić učiteljicama, Makarska, 23. IX. 1938, AP, III/42 2 [¢ 6, 508].