Potpuni tekst

156 V. KAPITANOVIĆ, Kristu suobličen“Pogledamo li oko sebe, o Bože moj, tužna li prizora! Svijet izgleda kao jedna velika klaonica. Ljudi se mrze… progone… i biju nemilo jedan drugoga. Zaboravili su zakone ljubavi i preziru sve zapovijedi Božje. Ljudi se tako ponašaju i žive kao da nisu više djeca Božja, ni braća međusobom, ni sinovi jedne Majke - Crkve, ni uda Kristova … A moj narod? … O bijedni moj narode! kroz vjekove patnik, i sada trpi i proživljuje teške časove. U velikoj je pogibelji njegova nezavisnost i sloboda, a još više njegova sveta katolička vjera. Kod mnogih je ova vjera uzdrmana, kod mnogih oslabljena, a kod nekih je i umrla…” 42I dok se sve ruši, Antić je uvjeren da on preko svojih suradnika mora duhovno graditi utemeljujući svoju građevinu na zapovijedima Božjim, vjeri, ćudoređu, nauku Crkve. 43 U tom uvjerenju on prevodi božićnu radioposlanicu pape Pija XII. i papino pismo upućeno državnom tajniku kardinalu Maglioneu u kojem ga moli da potakne pastire da promiču molitvu za mir i na nju posebno potiču nevinu djecu. 44 Zbog toga priprema nekoliko okružnih pisama učiteljicama u kojima im postavlja geslo: Misliti - osjećati - živjeti - raditi sa svetom majkom Katoličkom crkvom. A Mari Sikavici, majci klerika fra Petra, piše: “Molimo neka se skrate ovi dani kušnje i nevolje. Držimo se vazda naše vjere svete, naše svete kat[oličke] Crkve, koju ni vrata paklena ne mogu predobiti. Za ljubav Božju sve podnesimo i svakomu dobro želimo i činimo koliko možemo.” 45Što je vrijeme odmicalo, stanje se činilo gore. Prometne veze su otežane zbog propusnica koje su se zahtijevale pri prelasku s jednog područja na drugo. Putovanja su postala opasna. 46 Pročulo se da je i fra Roko Rogošić lakše ozlijeđen, 47a samostan u Zaostrogu su u srijedu [13. V] opljačkali partizani “i sve potpuno porobili i odnijeli”. 48 Veze između Drniša i Sinja, pa prema tome i sa samostanom Visovcem, u kojem je bio novicijat, prekinute su a cestu su nadzirali partizani. Od Talijana je skoro bilo nemoguće dobiti propusnice. 49 Pale su i prve žrtve među franjevcima. Župnika fra Pavla Silova ubili su partizani u župnoj kući u Promini, a fra Ladislava Ivankovića četnici, s još trojicom župljana, ispred župne kuće u Kozici, prema verziji koja je tih dana stigla među studente “upravo u onaj čas dok je tješio one koje su zajedno s njim vodili”. To je moralo djelovati na mlade i poletne momke, i ljetopisac je zapisao: “Ugledajmo se u njihov primjer.” 5042 Antić K. Jukić, Makarska, 30. III. 1942, AP, III/13, 18 [¢ 6, 185].43 Antić K. Jukić, Makarska, 30. III. 1942., AP, III/13, 18 [¢ 6, 185].44 Prijevod je sačuvan u AFPPOS, Acta Romana k br. 505/42. Nuntius radiophonicus “Nel’alba” i pismo kardinalu Maglioneu “Dum saeculum” pretiskani su u Acta Ordinis Fratrum Minorum, 56 (1942), 33-37, 57-60 i 56 (1942), 82-83, odakle ih je Antić najvjerojatnije preveo.45 Antić M. Sikavici, Makarska, 6. VIII. 1942, AP, III/29, 1 [¢ 6, 311].46 Usp. Arhiv Vicepostulature, J. Šetka Antiću, Sinj 26. III. 1942;; I. Samardžija Antiću, Sinj 16. V. 1942.47 Arhiv Vicepostulature, J. Lovrić Antiću Visovac 29. V. 1942.48 Antić Petrovu 20. V. 1942. AP, I/34, 15, Pisma svećeniku III, br. 20/12, str. 28. U pismu Baliću, 17. VIII. 1942, Grabić piše da su partizani opljačkali samostane Zaostrog i Živogošće i 15 župa “do golih zidova”. AFPPOS, br. 799/42/Balić.49 Arhiv Vicepostulature, Petrov Antiću, Sinj, 16. VIII. 1942.50 AFSM, Ljetopis Milovana, II f. 65 r . O ubojstvu fra Pavla Silova vidi: O. TALPO, Dalmazia. Una cro-