Potpuni tekst

4. Učitelj U duhovnog života207DUHOVNOST GRAĐENA NA ČVRSTOM TEMELJU VJEREČitava Antićeva duhovnost i njegove duhovne pouke temelje se na shvaćanju krsne milosti. Krštenjem je čovjek, po milosti, postao dijete Božje i ta činjenica od njega traži da zahvalno odgovori tom neizrecivom daru i sačuva krsnu nevinost. Antić doduše ne ističe često krsnu milost u svojim pismima, 3 ali bez te pretpostavke nije moguće shvatiti njegov životni put. Zapravo čitavi Antićev životni put i nije se sastojao u ničem drugom nego upravo u njegovanju krsne milosti. 4 Zbog toga ga je Duh Božji, obilnije od drugih, nagradio svojim darovima, vjerom, ufa-njem i ljubavi 5 s kojima je ne samo posvjedočio da se u njemu nastanio, nego se preko njega Očeva i Sinova ljubav nastavila razlijevati potrebnim ljudima. Još od mladenačkih dana Antić je bio ne samo uvjeren da je čvrsta, jaka i nepokolebljiva vjera zalog uspjeha, 6 već je postao i duboko svjestan da je ona temelj svega duhovnog života, 7 koja čovjeku pruža životno rasvjetljenje 8 i tako mu postaje pravilo življenja. 9 Vjera čovjeka privodi Bogu. “Udahnjuje mu pouzdanje i čini da u svemu gleda Boga i sve prima iz ruke Božje.” 10 Ona je oganj koji raspaljuje dušu prema svemu što je plemenito. 11 Tjera malodušnost. 12 Daje utjehu u naporima i teškoćama. 13 Pruža čovjeku spoznaju da u njemu po milosti boravi samo Presveto Trojstvo i da je upravo u tome “najviše dostojanstvo i prava veličina” svakog čovjeka. 14Trebalo je očito mnogo osluškivanja i pozornosti da bi Antić, poput učenika na putu u Emaus, mogao prepoznati Gospodina, trebalo je sjediti do njegovih nogu da bi upio njegove savjete koje je osjećao u duši. Trebalo je moliti: Umnoži mi, Gospodine, vjeru, ufanje i ljubav! 15 Godinama se u tom osluškivanju i pozornosti izvježbao i u molitvenim susretima prepuštao prosvjetljenju. Puštao je da sokovi 3 Usp. Antić Cikojeviću, Zagreb 30. XI. 1946. gdje ističe da je Anka Staničić sačuvala krsnu nevinost.4 “Gledao sam da u svemu pazim na glas milosti i da ga slijedim”, Franjevački arhiv u Makarskoj, fasc. XI. Antić Cikojeviću, Zagreb 3-11. VI. 1947.5 “Iz milosti izvire vjera ufanje i ljubav”, Antić G. Šmit, Zagreb, 18. VI. 1963. AP II/34, 15. [◊ 2, 612].6 Usp. tekst u poglavlju 2. Život i rad između dva svjetska rata, uz b. 356.7 AS, I,8 Uzgoj u našim klerikatima, [¢ 7, f 56]. Usp. također M. KEMIVEŠ, Vjera, ufanje i ljubav u posvećenom životu kod fra Ante Antića, Posvećeni život i sluga Božji o. fra Ante Antić, Zagreb 1996, 205.8 “Koliko u Vama bude rastao duh vjere, toliko ćete biti rasvijetljeni u cijelom svom duhovnom životu”, Antić B. Horvat, Zagreb 23. V. 1961. AP II/11,11 [¢ 1, 593].9 “Pravilo, koje Vas vodi i ravna jest sveta vjera. Nje se morate držati”, Antić M. Krželj, Zagreb 16. V. 1959. AP III/17,18 [¢ 1, 1109].10 Antić I. Mužiću, Vrhovac 17. VIII. 1964. AP, III/22, 2;; AS, I,8, Uzgoj u našim klerikatima, [¢ 7, f 56].11 AS, I,8, Uzgoj u našim klerikatima [¢ 7, f 56]. Usp. također M. KEMIVEŠ, “Vjera, ufanje i ljubav”, 205.12 Usp. Antić S. Mavrak, Zagreb, 19. XII. 1951. AP II, 24,19 [¢ 5, 476]. 13 Antić K. Jukić, Makarska 1. IX. 1936. AP III/13, 5 [◊ 2 f. 667].14 AP III/17,18, Antić M. Krželj, Zagreb 16. V. 1959. AP III/17,18 [¢ 1, 1109].15 Usp. Antićev savjet G. Šmit, Zagreb, 18. VI. 1963. AP II/34, 15. [◊ 2, 612];; i S. Mavrak, Zagreb, 19. XII. 1951. AP II, 24,19 [¢ 5, 476].