Potpuni tekst

3. U vremenu krvoprolića i komunizma173Antić se ni tada nije pokolebao u svom predanju Bogu. Dapače, što je stanje bilo teže, to više je nastojao ispunjati Božju volju i oduševiti za to svoje studente. Zbog toga je tražio od Balića da bi mu, on ili netko od njegovih suradnika, sastavio predavanje o odgojnoj vrijednosti i snazi franjevačkog Pravila, kako bi se studenti zaljubili u njegovo opsluživanje. 149Odnos između Crkve i komunističke države nakon rata bio je zategnut. I Antićevi, sada već bivši studenti, koji su završili u logorima ili kao vojnici po različitim vojarnama, pokušavali su na različite načine održavati vezu sa svojim duhovnim učiteljem i iz povezanosti s njim crpsti duhovnu snagu. Pošta je bila cenzurirana. Na dopisnicama koje su logoraši rijetko dobivali i mogli na njih upisati samo određeni broj riječi pojavio se govor u alegorijama. Netko je s prisilnog rada pokušavao ironizirati kako je zdravo na čistom zraku pri 1000 metara visine u debelom snijegu sjeći šumu i vući bukove balvane kao konj. 150 Fra Milan Šetka je javljao iz kazneničkog logora u Staroj Gradiški o sebi, gvardijanu fra Vici i fra Metodu koji spavaju u istoj sobi u Kuli (utvrđeni dio kaznionice sa samicama) i o fra Bernardinu Bebiću. Na cenzurirnoj dopisnici usudio se napisati jedino da ima malo “nazebe”. 151 I studenti koji su bili u vojsci osjetili su jaču kontrolu. Kao i kod logoraša, i kod njih se osjećao oprez u dopisivanju. 152 Poneki su iz opreza Antića oslovljavali gospodin, drugi službeno uvedenim nazivom drug, a Vinko Jelavić ga je upozoravao da mu piše “oprezno i ‘incognito’” 153 Dopisujući se sa studentima u vojsci, Antić je vrlo dobro zapažao u kakvim se prilikama nalaze mladi ljudi, pa je i svoj rječnik prilagodio novim prilikama i izmijenio stil pisanja. U uvjerenju da će njegova pisma pročitati vojni obavještajci, u dopisivanju sa studentima izmijenio je oslovljavanje i rabio vojnu terminologiju. Umjesto brate, vojnike je oslovljava i s družže. Klerici s kojima je živio u pismima su mu drugovi, ili ih, kad piše nekom vojniku, naziva jednostavno Tvoji. Svećenici u logoru u Staroj Gradiški također su mu drugovi. A u potpisu je čak i on Drug Ante, odani i vjerni Toni, 154 ili čak, drugom zgodom, djed Ante, odnosno djed Toni. 155Ipak se mora reći da nije bio dovoljno vješt u prikrivanju, ukoliko svoju nevještost nije i namjerno pokazivao. Iz uvijenih Antićevih riječi vrlo lako se dalo razabrati da ih piše svećenik, a pisma odaju njihova autora. 156 Pisma se pune metaforama duhovnih stvarnosti. Da bi pozvao studente u vosjci na vježbanje u 149 Antić Baliću, Makarska, 5. X. 1945, AP, I/4, 7 [¢ 4, 25-27].150 Arhiv Vicepostulature, Pismo datirano 3. II. 1946. Potpis nerazumljiv.151 Arhiv Vicepostulature, M. Šetka Antiću, Stara Gradiška, 7. XI. 1945. i 30. XII. 1945.152 Arhiv Vicepostulature, Tonći [Sikavica] Antiću, Sv. Petar na Krasu, 29. I. 1946.153 Usp. Arhiv Vicepostulature [F. Kamenjarin Antiću (?)] Črmošnica, I. II. 1946, V[inko] J[elavić] Antiću, bez datuma [ožujak 1946].154 Antić T. Duki, Zagreb, 15. VI. 1953. AP, I/14, 1 [¢ 4, 180]. Antić T. Duki, Zagreb, 27. VII. 1953. AP, I/14, 3 [¢ 4, 181-182].155 Antić T. Duki, Zagreb, 1. XII. 1953, AP. I/14, 4 [◊ 2, 65];; Antić N. Radiću, Zagreb 28. VII. 1954. 156 Usp. dopise Antić P. Sikavici, Makarska, 5. XII. 1945. AP, I/36, 2 [¢ 4, 756] i 1. VIII. 1946. AP, I/36, 3 [¢ 4, 757]. Na sličan način čini se da je Antić htio prekriti i ime svoga nekadašnjeg učenika, poznatog emigrantskog svećenika fra Dominika Šušnjare kojemu je na adresi redovito pisao krsno