Potpuni tekst

182 V. KAPITANOVIĆ, Kristu suobličenje 28. srpnja 1947. osudio šestoricu subraće od kojih dvojicu na smrt (župnika fra Matu Vodanovića i fra Serafina Raiča) i četvoricu na dugogodišnje zatvorske kazne (provincijala fra Petra Grabića, gvardijana fra Leonarda Bajića, fra Alberta Bukića i fra Jozu Viskovića). Ni zagovor mons. Ritiga kod maršala Tita nije vrijedio ništa. 209 Predsjednik sudskog vijeća Livije Anger pozvao je službeno samostanskog starješinu da sa sobom, po želji osuđenih na smrt, povede ispovjednika. 210Antić je osuđenike pred smrt ispovjedio i pričestio. Ostali su osuđenici upućeni skupno u logor u Novoj Gradiški. Uskoro su još neki članovi Provincije, Vrcan i Topić, lišeni slobode, a u Zagreb je stigao fra Bernardin Bebić koji je suđen uvjetno. 211NEPOTVRĐENI DEFINITORNakon smrtne presude definitoru Vodanoviću i osude na četrnaestogodišnji prisilni rad provincijalu Grabiću, Provincija je ostala bez uprave. Prema Generalnim konstitucijama, dotadašnji kustod fra Karlo Nola preuzeo je sve dotadašnje ovlasti provincijala proglasivši se provincijalnim povjerenikom. Na izvanrednoj sjednici 8. VIII. 1947, na kojoj su uz “provincijalnog povjerenika” prisutvovala ostala trojica definitora, za novog kustoda i za definitora izabrani su jednoglasno fra Božo Vuco i fra Ante Antić. 212Antić je prisustvovao samo jednoj definitorijalnoj sjednici, 19-20. kolovoza 1947, jer je generalni definitorij Reda poništio izbore. Nola je ostao i nadalje kustod samo s nekim ovlastima provincijskog povjerenika. Pri novim izborima 19-20. XI. 1947. izbornici su za jedan glas dali prednost fra Boži Vuci pred Antićem. 213ODGOJITELJ GIMNAZIJALACA I BOGOSLOVA (1946-1956)Prije nego su se početkom akademske godine 1946/47. okupili u Zagrebu svi profesori, s Antićem su u Zagreb stigli i klerici i nastanili se u samostanu Gospe Lurdske. 214 Samostan nije bio građen kao odgojni zavod pa ni prostorije za klerike nisu bile na okupu, a nedostajao je i namještaj nuždan za klerike. Magistar nije imao, čini se, ni pisaćeg stroja, jer je svoj ostavio u Makarskoj, i tek 1947. poklonio 209 Arhiv franjevačkog samostana u Zagrebu, Samostanski spisi, Ritigova potpisana kopija pisma Titu od 19. kolovoza 1947.210 Arhiv franjevačkog samostana u Zagrebu, Samostanski spisi, Poziv G. K. O. odsjek za izvršenje kazne broj: K 375/47, bez datuma.211 Antić M. Mikuliću, Zagreb, 29. X. 1947. AP, I/30, 31 [¢ 4, 590. Usp. također P. BEZINA, Franjevci Provincije Presvetog Otkupitelja žrtve rata 1942-1948, Split 1995.212 AFPPOS, Zapisnik kapitularnih i definitorijalnih sjednica, vol. 2. str. 351;; Spisi Provincijala, br. 2/47. Ad nomen Antić. 213 AFPPOS, Zapisnik kapitularnih i definitorijalnih sjednica, vol. 2. str. 356.214 Arhiv Franjevačkog bogoslovnog klerikata u Makarskoj, Franjevački Filozofsko-bogoslovni klerikat u Zagrebu, Litterae obedientiales n. 999/46, Split 16. IX. 1946. U Zagrebu je klerikat otvoren samo dva dana kasnije. Antić je u svom izvješću za kapitul br. 9/1955, Zagreb 9. VII. 1955. to ovako pribilježio: “Dne 18. IX. 1946. godine naša je bogoslovija prešla iz Makarske u Zagreb.”