Potpuni tekst

130 V. KAPITANOVIĆ, Kristu suobličenpenitente) mogli razdijeliti na dva dijela, npr. ujutro i uvečer. 423 O 1900. obljetnici Kristove muke i smrti studenti su svaki prvi petak obavljali sat klanjanja pred Presvetim. 424Uvjeren da pobožnost prema svecima odgovara karakteru pojedine osobe, tu je pobožnost pripuštao svakom prema vlastitoj sklonosti, upućujući klerike da se puno ne obziru na tuđa mišljenja. 425 Učio je studente da uoče karakteristiku kod svetaca u nasljedovanju pojedinih točaka evanđelja. 426 Opominjao ih da se u svetačkim životima ne vežu uz zgode koje “potiču više na divljenje” nego da traže zgode koje potiču “na nasljedovanje”. 427 Prihvaćao je neke čudesne zgode po zagovoru svetaca koje je danas nemoguće provjeriti, 428 no legendama nije pridavao važnosti. 429Premda je Antić imao posebni osjećaj da svakom studentu pristupi osobno i brižljivo, ipak se ponekad njegov odgojni postupak čini pomalo neuobičajen, kao u sljedećem primjeru. Njegov učenik fra Nikola zbog svoje radoznalosti osjetio je prijekor savjesti. Kako je svoje doživljaje rado personalizirao, fra Nikola u dnevniku piše da mu Isus nije htio oprostiti dok ne ode magistru i ne izloži mu cijelu stvar. Poslije večernjeg ispita savjesti, magistar ga je ostavio u kapeli dok je sam obavio put križa. Nakon što ga je tada upitao je li miran, naložio mu je da poljubi zemlju i zatim mu učinio palcem znak križa na čelu koji je Nikoli donio mir. 430Takvi postupci čini se da su posebno smirivali odgajanike i penitente koji su poput Nikole bili slabijih živaca 431 .Antićev način odgoja bez sumnje je utjecao na studente pa je prvi vizitator koji je došao u Provinciju za vrijeme njegove magistarske službe izrazio samo pohvale odgoju mladeži i ozbiljnosti profesorskog zbora. 432OSLONAC U NEODLUČ ČNOSTIŽivot u Bogosloviji bio je za mlade ljude koji su dolazili sa željom da postanu redovnici izazovan i privlačan. Neki od njih, premda su poput Antićeva studenta pjesnika čuli u ušima “zamaman posmjeh Evinih kćeri, zveket mamone zlatnom u bljesku, vožnje po svijetu, orgije noći”, sve su to hrabro žrtvovali za “sreću nebesku”.433 Drugima se tijekom studija ipak činilo da redovnički stalež nije njihov 423 Pisma svećeniku, I, [30/17] 29.424 AFSM, Dnevnik Zbora Milovan, 5. I. 1934;; 2. III. 1934.425 AFSM, Zapisnik sjednica asketične sekcije, II, Sjed. 2. V. 1932. “Kakav je čiji karakter, onakav mu se i svetac dopada.” 426 AFSM, Zapisnik sjednica asketične sekcije, II, Sjed. 24. IV. 1931.427 AFSM, Zapisnik sjednica asketične sekcije, II, Prva sjed. 25. XI. 1931. 428 AFSM, Zapisnik sjednica asketične sekcije, II, Sjed. 2. V. 1932. Zapisnik spominje da je Antić naveo “čudesni događaj sv. Male Terezije što se otrag nekoliko godina dogodio u Splitu”. 429 Usp. AFSM, Zapisnik sjednica misijske sekcije, Sjed. 25. III. 1933. f. 11 r .430 Usp. N. Gabrić, Dnevnik, f. 27v-28r. Poljubac zemlje kao znak poniznosti za prekršenu šutnju čini se da je magistru bilo omiljelo djelo pokore. Usp. N. Gabrić, Dnevnik, f. 28r.28v.431 O Nikolinu zdrastvenom stanju usp. N. Gabrić, Dnevnik, 11. V. 1933. f. 31v-32r.432 AFSM, Dnevnik Zbora Milovan, 25.-27. XI. 1928.433 G. Bujas Antiću, Živogošće 15. IX. 1934. G. BUJAS, Sa svjetiljkom u rukama, Šibenik 1940, 19.