Potpuni tekst

2. Život Ž i rad između dva svjetska rata63Makarski ljetopisac fra Petar Grabić, nekadašnji Antićev magistar, a tada voditelj časopisa Nova revija i Antićev pretpostavljeni u odgojiteljskoj službi, bilježi 21. VI. 1922. u svojim “zaokruženim vjestima”: “Radi srpskog vladinog šovinizma sve to više jača misao radićevštine, koja radi našeg slabog vanjskog položaja može da urodi katastrofom i po hrvatstvo;; a u doglednoj budućnosti i po državu S.H.S.” 20NA OPORAVKU U IMOTSKOMNa provincijskom kapitulu koji se održavao u Splitu 11-20. svibnja 1919. Antić je na petoj sjednici 19. V. 1919. uz uobičajeni naslov ispovjednik, koji dobiva svaki svećenik poslije položenog ispita za jurisdikciju, imenovan ispitateljem slučajeva (examinator causarum), lektorom teologije i drugim magistrom bogoslova. 21Čini se da mu je nekako u to vrijeme oboljela i majka. Fra Ante je pošao obići majku i prema sjećanju sestre Ive ostao je tri dana. Majka, kao majka, vjernica ali i u brizi za djecu. Poput majke Zebedejevih sinova pokušala je uvjeriti sina kako bi bilo dobro, kad je već došao do kruha, da u tim gladnim godinama pođe na župu i povede sa sobom sestru Ivu da mu bude pri ruci. No Ante se držao samostana prihvativši odatle pomagati sestru koliko mu bude moguće. 22Nestašica koja je vladala u Makarskoj odrazila se na Antićevu zdrastvenom stanju. Zbog oporavka je preko ljeta 1919. pošao u Imotsku krajinu. Četiri dana proveo je kod fra Luke Livajića u Podbablju. Osjećao se dobro. Nakon toga 9. kolovoza pošao je posjetiti subraću u Imotski. Kad se sutradan nakon blagoslova s Presvetim htio ponovno vratiti u Podbablje, počeo je naglo i u velikim količinama bacati krv. Gvardijan fra Vjekoslav Jurenović pozvao je hitno liječnika koji mu je propisao lijek i odredio ležanje u krevetu. Noću je ponovno krvario. Nije osjećao bolova 23 pa je u krevetu mogao mirno razmišljati o svojoj bolesti. Pažnja gvardijana Jurenovića i ostale subraće potakla ga je da u tom vidi “dokaz dobrote vidovdanski ustav, koji ima očitu tendenciju da Hrvate i Slovence politički, kulturno i gospodarski oslabi i da ih trajno priveže i skuči pod jaram Beograda i srpske prevlasti” Jadran, 4 (1922) br. 59 [26. VII. 1922.] str. 1.20 AFSM, Knjiga znamenitijih dogadjaja, 378. Premda se Radić u svojim govorima znao očešati i o franjevce, od kojih su neki pristajali uz Hrvatsku pučku stranku, franjevci su ga ipak velikim dijelom simpatizirali. Makarski samostanski kroničar opisujući novinske izvještaje o Radiću nadodaje: “Očešao se je dobro i o hercegovačke fratre, a oni ipak dobrim dijelom uza nj. Kad hoće bit slijepi dobro im stoji.” AFSM, Knjiga znamenitijih dogadjaja, 406. Pa premda je u Makarskoj politički utjecaj franjevaca opao, Radić 1926. ipak nastupa opreznije. AFSM, Knjiga znamenitijih dogadjaja, 408. 21 AFPPOS, K/5, p.21. “Antonius Antić, confess. exam. causar., lector th., II magister clericorum.” 22 Prema izvornom iskazu Ive Antić koji se čuva u Vicepostulaturi bilo je to 1919. Fra Ante je rekao: “Ja sam odredio da se posvetim dragom Bogu u samostanu. A sestra Iva ako bude bolesna i nemoćna, ja ću joj pomoći koliko budem mogao.”23 AFPPOS, Spisi provincijala A. Cikojevića sv. I. br. 551/1919. Sada u arhivu Vicepostulature. DOA,2 (1972), br. 1, korica str. II.24 AFPPOS, Spisi provincijala br.551/1919. Antić Imotski 12. VIII. 1919. Sada u arhivu Vicepostulature. DOA, 2 (1972), br. 1, korica str. II.