Potpuni tekst

3. U vremenu krvoprolića i komunizma199uznemirio klerike i o njemu se prepričavalo, “sve na duhovnu štetu”, reći će Antić. Nije čudno da se takvo stanje odrazilo i na pripremu za ispite i na same ispite, 281jer je nemirnu duhu teško studirati.Iz službenih spisa nije jasno da li se provincijal susreo s magistrom kako je najavljivao. 282 No, on se nije mogao pomiriti da bi dao Antiću dopuštenje da klerici putuju na praznike, čitavi dan, u civilnom odijelu. Savjetovao mu je da klerici putuju u dvije ili tri grupe, jedni noću, drugi danju, naglasivši da budu “nisko ošišani, kad nemaju snage duhovne, da imadu tonzuru”, što je provincijal duboko požalio. 283Takvo je držanje studenata još više uvjeravalo provincijala Lovrića u ispravnost njegova radikalnog stava. Njemu se činilo iz onoga što je gledao i saznao “da ne propada kršćanstvo i duh kršćanski onamo, gdje nema svećenika ili vrlo rijetko dolazi, kao gdje ima svećenik, a nije pravog misničkog života i vladanja. Bolje nikakav, nego slab i mlak,” 284 ,zaključivao je provincijal. Ljudski gledano, privlačan zaključak. No, Antić je, čini se, gledao drugim očima i znao da milost koji put i od mlaka učini gorljiva i od izdajnika vođu. Je li Antić očekivao preokret u svojoj službi, danas je iz sačuvanih spisa teško reći. No, on se do kraja bavio odgojnim problemima, upravo kao da će do konca života ostati magistar. Najvjerojatnije je upravo tada izradio kratki spis Neke opaske za oca Magistra koji je poslao provincijalu 285 i koji će ostati kao neka vrsta njegove duhovne odgojne ostavštine.Premda službeni spisi nigdje ne spominju nezadovoljstvo Antićevim radom, dapače, provincijal Lovrić izražava uvjerenje da Antić od klerika nastoji učiniti duhovne ljude, 286 teško se ipak oteti dojmu da Antić nije smijenjen zbog problema “posvjetovnjačenja” u klerikatu koje smo upravo spomenuli. Na to kao da navodi i provincijalov odgovor u kojem priopćava Antiću da je primio njegovo izvješće 281 Uredovni spisi franjevačkog bogoslovnog klerikata Makarska-Zagreb, br. 3/56. Izvješće o klericima za drugi semestar šk. god. 1955/56, Zagreb, 18. VII. [1956]. Usp. također VRČIĆ, Naš magistar, 115-116.282 Usp. Uredovni spisi franjevačkog bogoslovnog klerikata Makarska-Zagreb, Provincijal Lovrić Antiću, Split, 10. VI. 1956. 283 Uredovni spisi franjevačkog bogoslovnog klerikata Makarska-Zagreb, Provincijal Lovrić Antiću, Split, 11. VII. 1956. 284 Uredovni spisi franjevačkog bogoslovnog klerikata Makarska-Zagreb, Provincijal Lovrić Antiću, [Split, kolovoz (?) 1956]. 285 Jedna kopija spisa nalazi se pod gornjim naslovom u Arhivu Vicepostulature, pod br. AS I 7. Spis nema nikakve oznake nastanka, a citati generalnih konstitucija i spisa Normae de seraphica iuventute religiosae educanda et efformanda, Romae 1951, pokazuju da je upravo mogao nastati u to vrijeme. Provincijal Lovrić u svom pismu od 16. VIII. 1956. piše Antiću da je od njega primio “upute za magistre” pa držim da se to upravo odnosi na spomenuti spis. Usp. Uredovni spisi franjevačkog bogoslovnog klerikata Makarska-Zagreb, Provincijal Lovrić Antiću, Split, 16. VIII. 1956. Šimun Šipić ističe da mu je jednu kopiju spomenutog spisa dao Antić. U spisima klerikata koje je fra Šimun kao magistar kasnije upotrebljavoa nalazi se jedan nepotpuni noviji prijepis tog spisa. No, nije poznato kad je tu stavljen.286 Uredovni spisi franjevačkog bogoslovnog klerikata Makarska-Zagreb, Provincijal Lovrić Antiću [Split, kolovoz (?) 1956]. “Uvjeren sam da Vi oko njih nastojite, da od njih učinite duhovne ljude”.