Potpuni tekst

3. U vremenu krvoprolića i komunizma197čvrstu liniju. “Bolje nikakav, nego slab i mlak”, pisao je Lovrić Antiću. Hvaleći splitskog duhovnika kao Božjeg čovjeka “koji je potpuno i isključivo posvećen bogoslovima”, 275 možda je provincijal i sam uvijeno pokušao dati na znanje Antiću da bi i on mogao smanjiti svoju vanjsku djelatnost s časnim sestrama i posvetiti se isključivo studentima. Možda Antić nije ni shvatio tu aluziju? Bilo kako bilo, on je nastavio odgoj dosljedno svojim shvaćanjima iznesenim u izvješću za kapitul Provincije. Premda se provincijal Lovrić na IV. redovitoj sjednici profesorskog zbora ponovno našao u Zagrebu, čini se da nije došao zbog problema studentske stege, jer bi morao reagirati kad je rektor izvijestio da su svi studenti u vladanju postigli izvrstan uspjeh (apprime conformes), a to u zapisniku nije pribilježeno. 276 Ni na V. redovnoj sjednici održanoj 19. IV. 1956. nisu profesori imali “nešto težega” iznijeti protiv vladanja bogoslova. 277 Provincijalu su ipak stizale, čini se, drukčije usmene dojave ili ih je on dramatizirao.Lovrić je, kao mlad provincijski poglavar, načelno pokušavao postupati beskompromisno, premda je kao provincijal prihvaćao i redovnike s čijim duhovnim stavovima i stanjem nije bio zadovoljan, svjestan da ljude ne može jednostavno tako mijenjati po svojoj želji. O Antiću je, kao o svom duhovnom učitelju i iskusnom starijem redovniku, imao vrlo visoko mišljenje i nije mu se usudio prigovoriti za njegov način odgoja. No s rezultatima odgoja nije bio zadovoljan. I kad ga je Antić zamolio u travnju za odobrenje da dopusti klericima izlet u građanskom odijelu, provincijal Lovrić nije mogao svome magistru odbit molbu, iako mu je u duši bilo teško izdati dopuštenje jer za njega nije vrijedila uzrečica da habit ne čini redovnika. Nije, zbog toga, propustio izraziti svoju dramatičnu zabrinutost koja ga je možda pomalo vodila k rješenju da pronađe novog magistra kome će moći naložiti kako odgajati mladost. Evo tog pisma u cijelosti:“Poštovani Oče Magistre !Primio sam Vaš list od 17. IV. tekuće godine. Dozvoljavam, da klerici učine izlet, ali odmah izjavljujem, da mi je vrlo žao, da i na izlet ne idu u habitu. Odlaganjem habita nužno se odlaže i duh franjevačke poniznosti, čednosti, priprostitosti i pokore. Žalosno je, da ga se tako lako zamjenjuje za civil, a to bi se smjelo u najskrajnjoj nuždi. Duboko smo pali, a da to i ne osjećamo. Ne gledajmo oko sebe, nego spasavajmo sami sebe. Tko se stidi habita i nema Franjina duha ni srca. Za mnoge je postao težak oklop, koji jedva čekaju zbaciti.Oče Magistre, očito je, da svjetovni duh, osjećaji i nazori preotimlju maha i kod braće. Jedino nas može na tom padu zaustaviti svakidašnje ozbiljno čitanje duhovnog štiva, svakidašnja solidna meditacija, (na koju se, žali Bože, malo pazi, površno obavlja) kao i svakidašnje čuvanje osjetila.275 Arhiv Franjevačkog bogoslovnog klerikata u Makarskoj, Franjevački filozofsko-bogoslovni klerikat u Zagrebu, Lovrić Antiću, Bez broja i datuma.276 AFTM, Zapisnik sjednica Franjevačke visoke bogoslovije u Zagrebu, str. 25 [2. II. 1956].277 AFTM, Zapisnik sjednica Franjevačke visoke bogoslovije u Zagrebu, str. 28.