Potpuni tekst

198 V. KAPITANOVIĆ, Kristu suobličenOvih dana sam ponovno pročitao poslanicu ‘O čuvanju djevičanstva’ 278 od Pija XII. Kristov namjesnik osuđuje kao zabludu tezu;; da mladi klerici treba da sve vide i saznadu, tobože, da će otvrdnuti. Molim Vas, da je pročitate više puta klericima, osobito stranu 25-6.Opazite li, da netko nije prožet duhom mrtvenja i uklanjanja pred svijetom i da mu ne imponira Franjina poniznost, skromnost, siromaštvo… maknite ga jer nije za nas. Najgore je za nas, ako se niveliramo sa duhom svijeta: počnemo misliti, da je i nama dozvoljeno ono što je i svijetu dozvoljeno, da i mi možemo na sva vrata na koja svijet prolazi.Pišem Vam ovo, jer se silno plašim pred činjenicama, koje se opažaju. Neka nas Gospodin spasi po zagovoru naše svete Braće!Split, 22, IV. 56.” 279Fra Jerko LovrićTaj poziv na spasavanje nije Antića izbacio iz kolotečine. No, ni Antićevo pismo od 7. V. 1956, “napisano, mirno, staloženo i očinski”, nije moglo umiriti provincijala. On je bio svjestan da su došla nova vremena ali, zadojen romanticizmom uljepšane prošlosti, nije želio da nova struja odvede njemu povjerene franjevce na “nove putove” nespojive s Franjinom jednostavnosti, siromaštvom i duhovnim vrednotama. “Moguće, da više strahujem nego je potrebno” — pisao je Antiću — “ali zbilja bojim se. Kroz takve naočali gledam i na izlete i na civile, sloboštine i lagano - barem - odstupanje od našeg zdravog dosadašnjeg načina života.” 280Nastojeći do u tančine izvršiti provincijalovu želju, Antić se nekako upravo u to vrijeme našao između čekića i nakovnja, jer studenti, čini se nisu bili oduševljeni tonzurom koju je Antić zatražio. Trojica su se čak odbila podložiti magistrovoj odluci. Izgovarali su se da im je kosa prekratka pa da i nemaju što skinuti. Podršku su našli i kod nekih starijih članova samostana. Na kraju su ipak popustili. No trebalo je sada i javno zatražiti oproštenje za ono što oni nisu ni smatrali prekršajem. U vrijeme dok se u kapeli održavao Capitulum culparum, ne bi se reklo baš iz uvjerenja već zbog toga da izbjegnu druge neprilike, poljubili su zemlju u znak poniznosti i zatražili javno oproštenje. No to nije bilo dovoljno, trebalo je zatražiti oproštenje i u gvardijana “koji je to, javno istakao pred cijelom redovničkom obitelji poslije zajedničke večernje molitve”. Čitavi je slučaj 278 Litterae encyclicae Sacra Virginitas, 25. mart. 1954. AAS 46, 169-186. Enchiridion clericorum, 872-879.279 Arhiv Franjevačkog bogoslovnog klerikata u Makarskoj, Franjevački filozofsko-bogoslovni klerikat u Zagrebu, Lovrić Antiću, Split 22. IV. 1956.280 Arhiv Franjevačkog bogoslovnog klerikata u Makarskoj, Uredovni spisi franjevačkog bogoslovnog klerikata Makarska-Zagreb, Provincijal Lovrić Antiću, Split, 25. V. 1956.