Potpuni tekst

306 V. KAPITANOVIĆ, Kristu suobličense obraćali, videći ga već nemoćna, vjerojatno su manje tražili materijalnu pomoć, premda ni ona nije izostala. 86U srpnju je, te godine, u Zagrebu vladala silna vrućina. Antić je imao lakšu upalu pluća. Dr. Neda Hrčko odredila mu je penicilin i streptomicin, a injekcije su mu dolazile davati sestre s Rebra. Slavio je misu, no gvardijan Tomić bilježi da su ga “neke časne izmorile”. Zbog toga je zabranio svaki posjet, pa čak i dvjema gospođama koje su 3. srpnja stigle iz Zadra, iako se Antić tada osjećao bolje. Za vrijeme poboljšanja čak je pisao i pisma ležeći u krevetu. 87 Posjećivao ga je dr. Neven Jelavić. No 13. srpnja za vrijeme mise mu je pozlilo, tako da su ga poslije mise na stolici trebali prenijeti u sobu. Župnik je zamolio generalnog vikara Bakšića da digne klauzuru s Antićeve sobe koja se nalazila uz kapelu kako bi liječničko osoblje i posluga mogli ulaziti u sobu. 88 Kad ga je cjelokupno samostansko osoblje na blagdan zaštitnika Provincije Presvetog Otkupitelja posjetilo i zahvalilo što je učinio za provinciju rekao je: “Eto draga braćo, ja prikazujem svoj život Bogu za Provinciju.” 89 Otada je stalno bio pod liječničkim nadzorom, a njegovale su ga časne sestre. 90 Zdravlje se pomalo popravljalo, a on je 19. VII. prenesen u prizemlje samostana izvan klauzure, gdje su se nalazili uredi i kapelica “radi liječničke pomoći i njege”. Početkom kolovoza opet je počeo misiti, izlaziti na terasu i čak primati stranke. 91 No, poboljšanja su bila samo kratkotrajna.Bolest je prihvaćao kao i “svaki križ”, spreman “s Gospodinom piti njegov kalež”. Sve je primao iz Božje ruke, na svemu mu zahvaljujući i u svemu želeći “savršeno ispuniti volju Božju”. Pa i kad je išijas prestao, slaboća srca je ostala tako da je uglavnom morao biti “na krevetu i u krevetu”. 92 U takvim prilikama našao je posebno razumijevanje u gvardijana fra Roka Tomića u kojeg je Antić imao puno povjerenje. 93 Čini se da mu je, tada ili nešto kasnije, posebno pomagala 86 Iz pisama je vidljivo da se brinuo za sinovku i za suprugu svoga sinovca kako bi im pronašao radno mjesto u Njemačkoj. Antić B. Milašin, Zagreb, 2. III. 1963, AP, II/26, 30 [¢ 5, 705]. Studentici Mandici Baković tražio je smještaj, posao ili mogućnost studija preko kapucina fra Kreše Borkovića i kapucinskih trećoredica u Splitu (Antić K. Borković, Zagreb, 12. i 23. III. 1963. AP. I/7, 3-4 [◊ 2, 7-8]). Gospođu Bićanić je usrudno molio da prepiše na stroju maturalnu radnju siromašnoj maturantici Nedi Matojic (Antić E. Bićanić, 6. V. 1963, AP, III/7, 15 [◊ 2, 659]). A za neku studenticu kojoj je trebalo prepisati rad na pisaćem stroju ponudio je časnim sestrama da će im on pronaći sredstva s kojima će isplatiti prepisivanje (Antić B. Milašin, Zagreb, 22. VI. 1963, AP, II/26, 31 [¢ 5, 707-708]).87 Usp. Antić I. Malinki, 8. VII. 1963, AP, II/21, 4 [◊ 2, 454].88 Arhiv franjevačkog samostana u Zagrebu, Ljetopis samostana, svetišta, župe Majke Božje Lurdske u Zagrebu, 1962-1964, str. 1. -13. VII. 1963.89 Arhiv franjevačkog samostana u Zagrebu, Ljetopis samostana, svetišta, župe Majke Božje. Lurdske u Zagrebu, 1962-1964, 15. VII. 1963.90 Arhiv franjevačkog samostana u Zagrebu, Ljetopis samostana, svetišta, župe Majke Božje Lurdske u Zagrebu, 1962-1964, 16. VII. 1963.91 Arhiv franjevačkog samostana u Zagrebu, Ljetopis samostana, svetišta, župe Majke Božje Lurdske u Zagrebu, 1962-1964, 2, 3. i 6. VIII. 1963. - Antić L. Markoviću, Zagreb, 8. IX. 1963, AP, I/29, 1[◊ 2, 214]. 92 Antić M. Mikuliću, Zagreb, 10. VIII. 1963, AP, I/30, 47 [¢ 4, 617];; 5. XII. 1963, AP, I/30, 48 [¢ 4, 619].93 Antić M. Mikuliću, Zagreb, 10. VIII. 1963, AP, I/30, 47 [¢ 4, 617]: “Isti čas kad primim od Tebe dobročinstvo Tvoje bratske, sinovske dobrote, ljubavi i darežljivosti odmah isti momenat dajem, nosim našem dobrom Mp. O. Gvardijanu, koji sve primi i uredi.” U pismu datiranom Zagreb, 2. I. 1964, AP, I/30, 50 [¢ 4, 622]. naziva ga “naš dragi i dobri O. Gvardijan”.