Potpuni tekst

38 V. KAPITANOVIĆ, Kristu suobličenzgradu za sjemenište u Sinju i zgradu za studente u Makarskoj, neki su franjevci, naročito Gornjeg Primorja, vidjeli priliku da i u Zaostrog ponovno smjeste školu. U tom su i uspjeli pa je general reda odredio premještanje filozofskog učilišta iz gradske vreve u Šibeniku u samotni samostan ispod biokovskih vrleti. Tu su studenti, dokazivali su provincijski oci koji su bili za premještaj, Samostan u Zaostrogubili sigurniji od pogubnog utjecaja svijeta. Tu se nisu s ulice mogle čuti “šporke” riječi ni ljubavne pjesme ispod studentskih prozora kao što je to bilo u tjesnim gradskim šibenskim kaletama. Tu su studenti bili zaštićeni od vijesti koje su liberalne novine počele pronositi i o samim franjevcima. Tu čak nije bilo ni u crkvi svjetovnjaka 138 jer su oni prisustvovali župnoj misi u župnoj seoskoj crkvi u Selu ispod planine. U samostanskoj crkvi se do 1910. nije čak ni propovijedalo, jer se nije imalo ni komu propovijedati. Pa kad je na Provincijskom kapitulu 24. XI. 1910. donesena odluka da se po svim samostanskim crkvama u Provinciji Presvetog Otkupitelja uvede propovijedanje u Zaostrogu je propovjedanje uvedeno uz poteškoće. 139Propisi o odgoju bili su u to vrijeme dosta strogi. Mladi klerici nisu nikada sami smjeli izlaziti izvan samostanskih zidina, 140 lutati po samostanskim prostorijama, pušiti, razgovarati bez magistrova dopuštenja, ne samo sa svjetovnjacima već ni sa starijim redovnicima u samostanu, a posebno ne ženskim osobama. Na šetnju su trebali izlaziti skupno, pod budnim magistrovim okom, podalje od mjestâ na kojima su se mogli susretati sa svjetovnim osobama. 141 Zaostrog je za takvu školu bio upravo kao stvoren.No, ako se mjesto činilo prikladnim, vrijeme za studiranje nije bilo najpovoljnije. Nad Europu se već nadvijala oluja Prvoga svjetskog rata. U ozračju koje je vladalo pred taj svjetski sukob, austrijsko vojno zapovjedništvo iz Dubrovnika zatražilo je od starješinstva Provincije da li bi pristalo da se klerici koji nisu primili 138 Dokumenti u arhivu Generalne kurije o premještanju studija iz Šibenik u Zaostrog nisu proučeni. Ako se može vjerovati onome što je general reda izjavio 26. II. 1913. fra Petru Grabiću, onda je na odluku generalnog definitorija upravo najviše utjecala redovnička sloboda koju su klerici imali u Zaostrogu. “Reče mi, da je nji najviše redovnička sloboda, koju klerici uživaju u Zaostrogu, za isto mjesto odlučila.” AFPPOS,Spisi provincijala, fasc. 31, svežnjić II, f. 426.139 Usp. AFPPOS, Spisi provincijala, fasc. 29 ad 503/1911 Zapisnik od 13. VII. 1911.(Poteškoće su bile i zbog osoblja i zbog slušateljstva. Gvardijan je vidio jedino prikladnu osobu lektora Grabića “a da mu ja naredim da propovjeda zidovima crkve smatrao sam neuputnim” izjavio je za zapisnik).140 Ordinationes provinciales minoritic˛ provinci˛ SS. Redemptoris in Dalmatia, Sibenici 1909, c. 1, § 2.141 Usuale eiusdem minoriticae provinciae SS. Redemptoris [Tiskano kao prilog Ordinacijama], c. I, § IV.