Potpuni tekst

104 V. KAPITANOVIĆ, Kristu suobličenPremda se pomalo primicalo i vrijeme ispita, studenti su i dalje budno pratili zbivanja. A kada su zagrebački nadbiskup i metropolit Antun Bauer, hrvatska opozicija i vođa opozicije Vlatko Maček izdali memorandume o zatiranju slobode u Hrvatskoj, studenti su se, otkidajući vrijeme od pripreme za ispite, marljivo dali na njihovo umnažanje. 262Novo uzbuđenje unijela je vijest da su srpski redarstvenici (žandari) srušili kapelicu Gospe Sinjske kod tučepskog groblja, nedaleko od Makarske. Odrješiti tučepski župnik fra Krsto Radić donio je u kotarsko načelništvo nekoliko kamenja srušene kapelice, a zatim ga spakirao i poslao u Zagreb nadbiskupu Baueru “kao dokaz kulture i barbarstva državnih organa koji bi morali držati red i mir”. 263Čini se ipak da takvo upletanje studenata u politička pitanja nije previše štetilo njihovu intelektualnom napredovanju, već je dapače ponekad ulijevalo i prkos koji im je pojačavao radnu energiju i uspjeh u ispitima. Prije nego su započeli ispite, na kraju školske god. 30. lipnja 1935, Antić im je održao svoj zadnji pobudni govor koji je završio rječima: “Ja vas ne ću moći pratiti tijelom, ali pratit ću vas s Bogom gdje god bili.” 264Četvorica mladomisnika Provincije sv. Jeronima i jedan đakon, poslije položenih ispita za jurisdikciju 6. VII, otputovali su iz Makarske. 265 Ostali su se studenti Provincije sv. Jeronima nakon završenih ispita službeno oprostili za večerom 12. VII. 1935. i rano ujutro otišli zastalno iz Makarske ispraćeni pjesmom “Živjeli” od svojih kolega. 266Odlazak studenata Provincije sv. Jeronima iz Makarske povukao je za sobom i govorkanja od kojih se poneka članovima Provincije sv. Jeronima nisu sviđala, no i tada su o Antiću sačuvali dobru sliku. 267 Provincijal Škunca trijezno je u tim vjerojatno isti dan zibilježen u Vademecum, čini se da treba shvatiti kao samoprijekor jer se radi o osobnim bilješkama koje nisu namjenjene čitateljima da bi poslužile kao autorovo samoopravdanje.259 U međuvremenu je, naime, jedan broj zadarskih klerika, zbog nedostatka prostorija, morao biti smješten u samostanu izvan klerikata. Usp. Arhiv Vicepostulature, Uredovni spisi klerikata, br. 7. Provincijal Petrov Antiću br. 887, Split 8. V. 1935, izvornik;; Br. 8, provincijal Petrov Antiću br. 923. Split 13. V. 1935, izvornik. Vjerojatno je odijeljenosti studenata od ostalih redovnika trebao poslužiti i zid koji je 1940. podignut između studentskog i profesorskog dijela dvorišta. Usp. AFSM, Dnevnik Milovana, 22. VI. 1940. br. 767.260 Škunca u Pismu Antiću kaže da je s Petrovom o tome razgovarao nekoliko dana po izborima. Škunca Antiću, Poljud [Split] 9. VI. 1935. Uredovni spisi Klerikata, Arhiv Vicepostulature. Izvornik. “Momenti su kad se u razrožnosti ideja i tendencija više manje lako svukud pogreši. […] Nadam se da ukoliko je i bilo amo tamo neispravnosti, neće u tom ostati uzroka zlim posljedicama za budućnost. Držim da se ono sve može mirne duše staviti ad acta i ne voditi više računa.”261 Provincijal Petrov Antiću br. 1037. Split 25. V. 1935. Uredovni spisi klerikata. Arhiv Vicepostulature. Izvornik.262 AFSM, Dnevnik Milovana, [4. VI. 1935.] V, 63.263 AFSM, Dnevnik Milovana, [7. VI. 1935.] V, 65.264 AFSM, Dnevnik Milovana, V, 81, br. 288 [30. VI. 1935].265 Usp. AFSM, Dnevnik Milovana, V, 84 i 85, br. 301 i 310 [4. i 6. VII. 1935].266 AFSM, Dnevnik Milovana, V, 92, br. 349-352 [12-13. VII. 1935].267 Usp. Fra Venko Gugić Antiću, Dubrovnik, 31. XII. 1935. Uredovni spisi Klerikata, Arhiv Vicepostulature. Izvornik.