Potpuni tekst

316 V. KAPITANOVIĆ, Kristu suobličenBože naš, mi Te ljubimo, mi smo Tvoji, mi smo u Tebi i želimo Te nasljedovati i živjeti samo s Tobom i Tebi, za Te - po Tebi. Bože naš, Oče naš, ljubavi naša, sve dobro naše, sve što u nama nije od Tebe, molimo Te, izbriši, uzmi, odnesi, uništi, očisti, operi i ispuni nas Duhom Svetim! U Duhu Svetome Tebe jedino ljubimo, hoćemo, za Tobom u Duhu Svetomu žedamo, gladujemo, gledamo, čeznemo, težimo. Smiluj nam se i posveti nas u Duhu Svetomu da ispunimo Tvoju svetu volju i spasavamo duše, k Tebi ih vodimo a mi se priznajemo beskorisnim Tvojim slugama! Bože naš, mi Te ljubimo!” 155I kad se bolest pogoršala pa se Antiću učinilo da ga je Gospodin “postavio na svoj križ”, on mu se još dublje klanjao i nastojao izvršiti njegovu svetu volju. “Ako nas je Gospodin udostojao svoga križa, svoga trpljenja, svoje muke u Getsemaniju i na križu, to je znak Njegova povjerenja, Njegove ljubavi i Njegove prisutnosti. On je u nama, On je s nama, On gleda svaki pokret našega srca i hoće da budemo uvijek s njime, ali u svojoj mudrosti ne da nam osjetiti svu onu dobrotu, milinu, božansku ugodnost koja se krije u Njemu i Njegovoj ljubavi, nego hoće da mu dademo našu ljubav, našu vjernost, našu cijenu njegovih milosti uz cijenu našega Ja, naše osjetljivosti, naše navezanosti i naše osobnosti. On hoće da mu dajemo sve iz punine srca, iz punine ljubavi iz punine predanja, ne tražeći u ničemu same sebe, nego njegovu svetu ljubav i Njegovu svetu volju. […] pustimo, neka nas dragi Bog kuša, neka nas muči, neka nas udara, neka nas ostavlja, neka osjećamo snagu naših uvreda, koliko dragi Bog mrzi grijeh, […] pustimo se da nas on čisti, da nas On uređuje i upravlja po svojoj svetoj volji. U svemu ga blagoslivljamo i na svemu mu zahvaljujemo, za sve ga molimo, da nas učini dostojnima svoga pogleda, svoje ljubavi, svoje blizine, svoga jedinstva. Bože moj, Ti si nedokučiv, Ti si neshvatljiv, Ti si nepojmljiv, Ti si neizmjeran, Ti dolaziš u svetom utjelovljenju k nama, postaješ kao jedan od nas, daješ nam svoje Božanstvo, a od nas uzimaš naše čovječanstvo. Mi Ti se klanjamo. Mi Ti zahvaljujemo. Mi Te ljubimo, Mi Ti se predajemo. Mi Te molimo, milostiv budi nama griješnicima. Očisti nas, posveti nas, učini nas dostojnim da samo Tebe ljubimo, da u Tebi živimo i da po Tvojim svetim darovima Tebi više ugodimo i Tebi se približimo. Sjedini nas sa sobom i ne dopusti da se igda od Tebe odijelimo. Neka naš život bude odraz Tvoga života, Tvoje svetosti, Tvoje ljubavi i neka bude plamen koji će svakomu donijeti svoju ljubav.” 156Navedeni Antićevi tekstovi u potpunosti razjašnjavaju otkuda i njegov neobični potpis u pismima Isus = fra Ante, 157 potpis koji je sve više upotrebljavao potkraj života, što je Antić više postajao bolestan i slab. Ali i kad se poistovjećivao s Kristom, Antić je uvijek osjećao da je nedovoljno suobličen njegovu liku, i neprestano molio da svojim životom uraste čvršće u 155 Antić Č. Čajko, Zagreb, 18. IX. 1964, AP, II/6, 41 [¢ 5, 217-218].156 Antić Č. Čajko, Zagreb, 21. XII. 1964, AP, II/6, 46 [¢ 5, 229].157 Isus=fra Ante u pismima s. Gonzagi Šmit, 3. XI 1964, AP, II/34, 16 [¢ 613]. — Martinki Ostrongaj, 11. IX. 1964, AP, II/30, 23 [◊ 2, 577];; 14. IX. 1964, AP, II/30, 24 [◊ 2, 579];; 14. IX. 1964, AP, II/30, 25