Potpuni tekst

3. U vremenu krvoprolića i komunizma153duhovne upute svojoj duhovnoj djeci. Patnje je namjenjivao za duhovni napredak Provincije ne zaboravivši ni kroz to vrijeme svoje klerike u Makarskoj, koje je pismeno duhovno savjetovao i slao im duhovne knjige 17POTEŠKOĆE RATAŠestoga travnja 1941. naviješten je rat i Jugoslaviji. Istoga je dana bombardiran i Split, a i Antićevi su studenti u Makarskoj bježali pred zrakoplovima tražeći sklonište. 18 Četiri dana kasnije proglašena je Nezavisna Država Hrvatska. Drugi svjetski rat i proglašenje Nezavisne Države Hrvatske zatekao je Antića u Zagrebu. Val oduševljenja zbog uspostave vlastite države, koji može osjetiti samo onaj tko je stoljećima živio u državi kojom je drugi gospodario, zahvatio je mnoge Hrvate, pa i Antićeve studente, 19 zabliještivši im poglede da ne vide ponor koji im je prijetio. No, kao i svaki rat, i taj je nosio sobom nered i nezaštićenost pa su studenti sami morali čuvati samostan. 20 Uz oduševljenje koje je osjetio i Antić, on kao da je naslućivao crne oblake koji mu nisu dopuštali veselje, ali mu nisu oduzimali sigurnost. Dok je ležao bolestan u krevetu, u vrijeme kad ga nisu mučile fizičke boli, misli su mu letjele k njegovim studentima koji su noću bdjeli u makarskom zvoniku kako bi mogli dojaviti opasnost onima koji su se u kući odmarali. Osjećao je da živi “u teškim danima”. 21 Zbog toga je bodrio klerike da ne klonu duhom. Davao im svoje duhovne upute. Upozoravao da u takvim vremenima ne mogu težiti za nekakvim velikim ovozemaljskim ostvarenjima. Pokazivao na vrijednosti i ondje gdje one nisu bile vidljive, kao u trpljenju: “Čujem da dosta trpite. Molim vas sve u Gospodinu da ne klonete duhom niti da smalakše vjera vaša. - Pomislite što i koliko trpi sv. majka Crkva i naš narod. Prikažite vaše križe i nevolje za dobro naše sv. majke Crkve, za dobro našega naroda i za Provinciju. Sami proživljujete velike napasti i neprijateljske zasjede, kojima je izložena vjera, ljubav k sv. O. Papi i svećenstvu kao i sloboda našega naroda. Zato smo dužni posebno moliti i žrtvovati se za sve uzvišene ciljeve.” 22“Ne znamo što može biti, osvanuti sutra”— pisao je fra Nikoli Gabriću — “ali to uistinu stalno znamo, da smo u rukama Božjim i da nam se bez Njegova sv. hotinja ništa ne može dogoditi… Molimo za naš narod posebno da ga Bog očuva od velikih kušnja protivu sv. vjeri i ljubavi sv[etom] O[cu] Papi. — Molimo i za Majku Provinciju 17 Arhiv Vicepostulature, Uredovni spisi franjevačkog bogoslovnog klerikata Makarska. Dopis bez broja. Klerici Antiću 22. II. 1941;; Antić klericima u Makarskoj, Zagreb, 2. III. 1941. AP, I/48, 1 [¢ 4, 896-897];; Antić M. Mikuliću, Zagreb, 30. III. 1941. AP, I/30, 59 [¢ 4, 549];; Grabić Antiću, Split 8. III. 1941;; 14.III. 1941;; 23. IV. 1941. i 22. V. 1941. 18 Arhiv Instituta Planina i more, Fra Jure Radić, Dnevnik, 6. IV. 1941.19 Usp. AFSM, Ljetopis Milovana, II, f. 52 v -53 r. Na godišnjicu su studenti priredili akademiju za koju su željeli da bude javna ali su odgojitelji ipak odlučili da bude samo za samostansku obitelj. Ljetopis Milovana, II, f. 62v.20 Detaljan opis čuvanja samostana donosi Ljetopis Milovana, II, f. 55 v- 56 v.21 A. ANTIĆ, Pisma svećeniku, I, [30/63] 107.22 Antić klericima u Makarskoj, Zagreb, 5. VI. 1941. AP, I/48, 3 [¢ 4, 899-900].