Potpuni tekst

2. Život Ž i rad između dva svjetska rata67nonski premlad, jer su kanonski propisi tražili da magister treba imati najmanje trideset i pet godina. 49 Kako je Cikojević bio čovjek koji se u svojim nazorima nije lako dao smesti, usmjerio je korake kako bi što uspješnije došao do ostvarenja zamisli. Zbog toga je već 26. travnja 1920., prije definitorijalnog kongresa koji se trebao održati u srpnju iste godine, zamolio preko generalnog ministra Serafina Cimina prethodni oprost od nedostatka kanonske dobi, u slučaju da Antić bude izabran za službu magistra. Cikojević, čovjek razmetljiv u upotrebi riječi, opisao je Antića pohvalama bez škrtarenja, kao mladog čovjeka učena, razborita i zaista sveta, kojega je sam Bog darovao za magistra novaka, 50 no te njegove laskave pohvale potvrdit će kasnije i Antićev život. Premda generalni ministar Cimino nije zatražio od Svete Stolice prethodni oprost (dispensu) od kanonske dobi, već sama činjenica da je odgovorio Cikojeviću da se obrati generalnom prokuratoru, ukoliko Antić bude izabran, da bi mu isposlovao oprost od Svete Stolice, 51 Cikojeviću je bio jasan znak. Kad se 11. VII. 1920. počelo raspravljati o novicijatu i o službi magistra, u žarištu rasprave našlo se nekoliko kandidata. Je li upravo Cikojević u skladu sa svojim poduzetim korakom u raspravu o magistru predložio poznato ime fra Karla Eterovića, teško je ustvrditi. No Eterović je već prethodno kandidiran za ravnatelja gimnazije u Sinju i nije bilo teško dokučiti da se učilište filozofije ne može jednostavno lišiti takvog profesora, pa je Eterović, uz službu kustoda Provincije, uskoro imenovan i ravnateljem gimnazije i magistrom klerika. Ostali su na poprištu za magistra novaka fra Ante Nakić, fra Bone Radonić, fra Jure Božitković i fra Ante Antić, sve od reda ugledni redovnici, od kojih je Antić bio najmlađi. 52Nakon rasprave, za koju ne znamo kako je tekla u pojedinostima, ali znajući prethodno provincijalovo raspoloženje, i uzevši u obzir činjenice da je Nakić bio definitor i netom završio ravnateljstvo gimnazije u Sinju te vjerojatno više nije imao volje za odgojiteljsku službu, da je fra Bone Radonić bio znanstveno osposobljen, pa je bilo normalno da mu se da mjesto profesora na filozofskom učilištu i gimnaziji, Antiću je ostala magistarska služba. I premda se o Antiću već počelo govoriti kao o posebnom fenomenu, služba magistra novaka mogla mu je pripasti i jednostavno zato što nije imao na sveučilištu stečene stručne spreme pa je za Bogosloviju znanstveno gledajući to izgledao manji gubitak. Tako nam postaje sasvim razumljivo zašto je na prijepodnevnoj sjednici 13. srpnja 1920. kad je sastavljan raspored osoblja predložen Antić za magistra i diskreta. 53 Najvjerojatnije su ipak neki članovi uprave predbacivali opravdanost takvog rješenja, možda i zbog Antićeve premlade dobi, jer se na zadnjoj sjednici ponovno prešlo na ra-49Constitutiones Generales Ordinis Fratrum Minorum ex 1921, c. II, § VI, n. 47;; Regula et Constitutiones Generales Fratrum Minorum, Ad Claras Aquas (Quaracchi), 1922, p. 11.50 “Habeo iuvenem doctum, prudentem ac vere sanctum. Pro magistro novitiorum videtur a coelo donatus.” AFPPOS, Spisi provincijala Cikojevića II. br. 1532/1920. [koncept pisma].51 AFPPOS, Spisi provincijala Cikojevića II. br. 1600/1920. General Serafino Cimino Cikojeviću, 25. V. 1920. [izvornik].52 AFPPOS, K/5, [Zapisnik definitorijalnih sjednica,] p. 4553 AFPPOS, K/5, [Zapisnik definitorijalnih sjednica,] p. 49.