Potpuni tekst

124 V. KAPITANOVIĆ, Kristu suobličenHtio je da njegovi studenti već izvana odaju dojam veselih Božjih stvorenja koji svojim izrazom na licu odražavaju sreću života s Bogom. No razumijevao je i mladenačke studentske nestašluke. 377 No, već od samih početaka pazio je i na osobnost i temperament odgajanika. 378Držeći se drevne uzrečice per terrestria ad coelestia, Antić je u svom odgojnom radu brižljivo pazio i na tjelesne potrebe studenata. Uvjeren da je za duhovni život i za održavanje reda i čistoće u klerikatu potrebna i materijalna osnovica, u klerikatskom su dijelu zgrade često izvođeni najnužniji popravci i popunjavan inventar. Držao je naime da će se bogoslovi, uglavnom seljačka djeca, tako lakše naviknuti otmjenijem vladanju, i što je “još glavnije, lakše će biti baviti se njihovim duhovnim uzgojem kad su dovoljno proviđeni s materijalne strane”. Tek nakon toga “moglo bi se poraditi” — pisao je provincijalu — “i oko izradbe zajedničkoga uzgojnoga pravilnika za naše zavode […]”. 379Da bi školske prostorije poticale studente na studij i odgoj, Antić je pomišljao da bi pribavio slike sv. Bonaventure i bl. Ivana Duns Skota, te je nakon informiranja u Rimu pomišljao da bi za školu dao izraditi kod rimskog slikara Alfreda Bea kopiju Duns Skotove slike sa sveučilišta Sacro cuore u Milanu. 380 Čini se da do ostvarenja te zamisli nije došlo, ali je bio bolje sreće kad je odlučio staviti klerikat pod zaštitu sv. Bernardina Sijenskog. 381Antić je brižno pazio i na male studentske radosti, opuštanje i odmor. 382 Iz toga je bezuspješno nastojao isključiti pušenje. I premda je u tome, kako je već spomenuto, našao podršku u provincijalu Cikojeviću, čini se da studenti, pa ni ostali redovnici pušenje u klerikatu nisu smatrali posebnom povredom studentske stege. Možda su im u vrijeme Antićeve otsutnosti gvardijani, zbog težih radova 377 Ljetopisac je prigodom fotografiranja studenata 3. VI. 1936, koje je obavio fra Lujo Mrđen, ostavio zanimljivu bilješku: “Zanimivo je gledati neke profile a o(tac) magistar želi da svi stojimo ko anđelići!” Dnevnik Milovana V. 245. 378 Ta ljudska komponenta mu nije nevažna ni kod samih svetaca, pa je Antić u obrazloženju veselja kod sv. Franje vidio naravnu podlogu u Franjinu temperamentu, a duhovni razlog u odricanju od stvorenja. Usp. AFSM, Zapisnik sjednica asketične sekcije, I, str. 32.379 AFPPOS, Spisi provincijala, fasc. br. 1731/1938. Antić Grabiću, 25. X. 1938. [u Arhivu Vicepostulature]. 380 AFPPOS, Spisi provincijala (134), br. 189, Antić Grabiću, Makarska, 29. I. 1931.381 Pečat za klerikat, s likom tog sveca, izrađivan je u Šibeniku (AFSM, Dnevnik Milovana, 13. VI. 1937. br. 369). No bio je vrlo kratko u uporabi.382 U njegovim pismima da se u tom smjeru naći mnoštvo preporuka da se ne pretjeruje u radu. A i sam je Antić redovito odlazio na odmor, kao magistar često sa svojim studentima u Živogošće i Zaostrog, a kasnije u druge samostane. Premda boležljiv, pridruživao se ne samo kratkim izletima studenata u bližu okolicu kao što je Vepric (6. V. 1931), Volicija (12. VII. 1931), Tučepi (4. VII. 1931. i 20. IV. 1932;; 18. VIII. 1934;; 6. IX. 1934;; 10. IX. 1934), Veliko Brdo (30. I. 1934) nego i dužim izletima studenata u Selca na otoku Braču i dugi izlet obavljen pješke po Hercegovini (12. IX. 1928). U pojedinim zgodama kada bi došao poneki subrat, naročito magistar ili profesor, znao je klericima dopustiti da mogu s njim ostati do kasno u noć u razgovoru (26. XII. 1933;; Dnevnik bilježi da su 2. I. 1934. Milovanci ostali s Bonom Radonićem u teološkoj raspravi do pola sata po pol noći). Kako bi oraspoložio studente, znao ih je koji put počastiti i kolačima (28. XII. 1933). Usp. AFSM, Dnevnik Zbora Milovan, II. pod navedenim datumima.