Potpuni tekst

2. Život Ž i rad između dva svjetska rata135širinom, ne strašeći se odstupiti od formalističkog izvršavanja pravila. Za bolesnog fra Krunu Vukušića tražio je dozvolu da može nositi cipele, što znači da je bio u tim slučajevima manje strog od vrlo širokog provincijala fra Petra Grabića, koji je dozvolu dopustio samo vani kada je kiša ili snijeg, dok su se u kući svi studenti trebali “pomagati” toplijom obućom terlucima ili dvojim čarapama. 451Bolest je smatrao pohodom Gospodnjim i posebnom milošću, pa je koji put čak i molio da Gospodin vodi ponekog njegova klerika putem križa. 452 Dapače čini se da mu je koji put bliže pri duši bila milost tjelesnog umiranja nego milost života. Pa i onda kad je svojoj duhovnoj djeci nalagao da čuvaju zdravlje, da prihvaćaju sve odredbe liječnika i da sačuvaju duhovni mir, on ih je katkada više upozoravao da se ozbiljno pripreme na smrt i ne govoreći o nadi nastavka ovozemaljskog života, tako da je bolesnik zaista mogao pomisliti da mu je zbilja došao kraj. 453Vjerojatno zbog slabe prehrane ponekad je u klerikatu bio veći broj bolesnih i sušičavih klerika. Antić ih je s provincijalovom potporom upućivao u Vrliku kao šumovit i zdrav kraj sa zdravom vodom. No prostor je u župnoj kući bio vrlo ograničen, pa je provincijal fra Petar Grabić pomišljao da bi nedaleko od sinjskog samostana na samostanskom imanju u Čitluku, nedaleko od Sinja, izgradio kuću za bolesnike. No, Antić ga je odvratio od namjere videći da pomalo zanimanje i za Vrliku jenjava, a Čitluk je bio u puno nepovoljnijem položaju jer osim samostanskog posjeda nije imao nikakvih drugih uvjeta, nedostajala mu je šuma, a i voda je bila slabija nego u Vrlici. 454Smatrajući bolest pohodom Kristovim, bilo je logično da je Antić i sam dvorio oboljele klerike. Ponekad je u tom vjerojatno doživio i neugodnosti, 455 no to nije umanjivalo njegovu skrb. Evo kako je tu skrb, kad je smrtno obolio klerik fra Petar Anđelić, vidio u tim trenucima Antićev student fra Josip Visković: “Kroz cijelo vrijeme ove teške fra Petra Anđelića bolesti o. Magister fra Ante Antić požrtvovnošću majke, brigom oca, ustrpljivošću i pregaranjem sveca, rekao bi čovjek da je uvijek uza nj da ga tješi, bodri, hrani i, što je uprav nevjerojatno, dnevno toliko puta čisti i rane mu zavija. - Ovo može da radi samo svetac i onaj u kojem je Krist sama sebe ljudima dao.” 456Nije zbog toga čudno da je kod bolesnih klerika ostao u tako divnoj uspomeni. 457451 Uredovni zapisnik franjevačkog bogoslovnog klerikata Makarska, br. 33. [Antić provincijalu 18. X 1937. spis nedostaje]. Uredovni spisi franjevačkog bogoslovnog klerikata Makarska, br.35. Provincijal Antiću 19. X. 1937 (br. 1401/1937). - Fra Nikola Grabić ističe magistrovu “krepost” koja se očitovala prigodom bolesti pok. klerika fra Anđela V[ukušića], ali ne kaže kako se očitovala. Usp. N. Gabrić, Dnevnik, 21. IV. 1933. f. 26v.452 Usp. Antić I. Juriću, Makarska, 11. VII. 1939. AP, I/21, 6 [¢ 4, 347].453 Usp. Antić I. Juriću, Makarska, 5. V. 1940. AP, I/21, 7 [¢ 4, 350-352].454 Uredovni spisi franjevačkog bogoslovnog klerikata Makarska, br.14/38. Antić Grabiću, 11. V. 1938.455 AFSM, Knjiga znamenitijih dogadjaja, 405. opisuje neugodne situacije s duševno oboljelim klerikom fra Ivanom Grčićem.456 AFSM, Dnevnik Milovana, 24. X. 1938. O fra Petru Anđeliću usp. opširnije Dnevnik, 3-5. XI. 1938.457 Usp. Arhiv Vicepostulature, Izvanprocesualna svjedočanstva, K. Kosor [¢ 9, 32, f. 89];; Ljudevit Šonje.