Potpuni tekst

314 V. KAPITANOVIĆ, Kristu suobličenkoji su mu se povjeravali. 149 S vremenom se sam sve više osjećao preobražen u Krista tako da će moći i izjaviti kako su njegove nakane “nakane Bož(anskog) Srca i neb(eske) Majke” 150 , i tražiti da se moli i žrtvuje svaki dan prema njegovim nakanama. 151Svoju krhkost, boležljivost i na kraju slabost Antić je duboko proživljavao i bio je svjestan. Ta svijest o vlastitoj krhkosti izbija u svakom njegovu pismu. Svijest da se Gospodin upravo s njim služi za posvećenje duša i osjećaj da je on ostao slab i bez prave čvrste kreposti izazivali su u njemu stid i sram pred Gospodinom. 152 Ali upravo što je postajao krhkiji, to se više predavao Gospodinu. U tim trenucima misao je usmjeravao Bogu, kako se može vidjeti iz redaka koje je zapisao u vrijeme olakšanja bolesti:“Neka je Gospodin blagoslovljen, hvaljen i slavljen za sve ono što čini […]. Ja Ga neprestano molim, da On jedini bude u meni sve, i da uvijek budem samo u Njegovoj vlasti i pred Njim tako da se vladam kako me On uči, rasvjetljuje i hoće da radim. Molio sam jednu devetnicu Bl. Nikoli Taveliću da mi isprosi milost, da me nitko nikad i nigdje ne okupira, zanosi, na me djeluje, nego da svagdje slijedim vodstvo Duha Svetoga što On hoće, kako On hoće i koliko On hoće. Htio bih, da budem u svemu po volji Duha Svetoga. Takav želim biti, ostati u samoći i na javi, na dužnosti i na poslu - svagdje. U svemu bih htio, da je dragi Bog zadovoljan sa mnom, mojom molitvom, mojim radom, mojim nošenjem dnevnoga križa. Najviše bih htio ljubiti Gospodina i po Njegovoj zapovijedi bližnjega. Oh, kako bih želio, htio, čeznuo ovu prvu zapovijed našega Oca potpuno, potpuno, ispuniti. Htio bih da se u moje nedostojno srce slije sva ljubav i neba i zemlje i čistilišta (u moju dušu) i da uvijek tako ljubim dobroga, milosrdnoga, velikoga, svetoga, najvećega dragog Boga...[…] molim se, želim, čeznem da uvijek budem sjedinjen s Presvetim Trojstvom i da Ga u Njemu, s Njime, po Njemu neprestano, savršeno ljubim, živim u Njemu, s Njime, za Njega, vršeći Njegovu svetu volju, živeći životom Isusovim, nastavljajući Njegov božanski život. Htio bih u Kristu, s Kristom, kao Krist proći još ovo malo vremena što mi je određeno da budem na zemlji. Nemam drugih želja, odluka, nego se pretvoriti, preobraziti u Krista, da viš e nema mene, niš ta moga u ničemu nego u svemu Krist. * Želim i molim Ga da ispijem onaj kalež kako On hoće, da trpim što On hoće, da sve zadovoljim što od mene traži Njegova božanska ljubav. S Njime bih želio ispuniti svu pravdu, koju On od mene očekuje, hoće. Htio bih živjeti u neprestanoj sabranosti pred Njim, u Njemu i zajedno s Njime, to jest zajedno s Isusom u Bogu. Mogu priznati da mi to On i daje, ali osjećam, da to mora biti veće, savršenije, potpunije, neprestano.149 Ponekad su molitve bile i česte i brojne. Tako fra Karlu Baliću piše da se za njega posebno moli “svaki dan”. Antić Baliću, Zagreb, 26. XII. 1960. i 31. X. 1961, AP, I/4, 23 i 27 [¢ 4, 55 i 60].150 Antić Đ. Bikić, Zagreb, 8. X. 1953, AP, II/3, 4 [◊ 2, 329].151 Antić Đ. Bikić, Zagreb, 19. V. 1954, AP, II/3, 5 [◊ 2, 331].152 Antić L. Markoviću, Zagreb, 5. II. 1965, AP, I/29, 10 [◊ 2, 226].* Istaknuo V. K.