Potpuni tekst

166 V. KAPITANOVIĆ, Kristu suobličenPisma koja su Antiću stizala uglavnom su donosila nepovoljne vijesti. Dubrovački franjevac fra Jerko Bakotin se tužio da mu je otac poginuo pod ruševinama crkve, a stradalo mu je i osmero rođaka. Pod ruševinama crkve poginuo je i otac drugom franjevcu fra Stanku Plepelu. 110 Iz Zagreba je Antiću njegov susjed Crnica javljao da su stradali samostan hrvatskih franjevaca na Kaptolu i samostan dominikanaca, a sinovac Ante da mu je stradao od krhotina bombe što se, ovo posljednje, kasnije pokazalo netočnim. 111 Iz Sinja je Šetka pisao: “Nad cetinsku krajinu spustila se strahovito desnica Božja. Jučer i danas stradaju naše župe, naš narod preko Cetine. U Otoku, Rudi … na stotine mrtvih (žena i djece najviše). Prema prvim vjestima već se broji preko hiljade mrtvih. Iz same Litrine 112rodbine 22 … O. Anđelku otac i ostali (izuzevši brata, sestru) Stvar nečuvena i đena. Čini se, da je to djelo nedićevaca, koji sudjeluju u akciji vojske. Neka se Božja nevivolja vrši!” 113Ni u takvim prilikama Ante nije gubio povjerenje u Boga. Ako Bog kara čovjeka, onda i čovjek treba prihvatiti to karanje i sve vršiti u duhu pokore. “Danas je upravo zgodno vrijeme zato” pa sve treba primati u tom duhu iz ruke Božje, bio je njegov zaključak. 114Masakr u Cetinskoj krajini posijao je u početku strah i među bogoslove u Imotskoj krajini, no kasnije su se smirili. Avioni i bombardiranja su uspaničili narod. Bombardiranja su bila česta i po selima. Lektora fra Božu Vucu i imotskog gvardijana zahvatili su jednom upravo u vrijeme dok je Božo išao svojim studentima u Podbablje. No prošli su neozlijeđeni ležeći ispod jedne rašeljke, dok su oko njih padale granate. 115 Svoje ustrašene klerike, koji su se pripremali u Sinju za svete redove, Antić je hrabrio riječima: “Neće vam se ništa zla dogoditi.” U njegovim riječima oni su osjećali olakšanje što im je povećavalo pouzdanje u Boga u pogibeljima koje su nazirali. 116 Slično je čini se Antić pisao i profesoru fra Ćirilu Markoču pozivajući ga da se vrati u Makarsku ali ga nije uspio uvjeriti. On je volio iz Omiša “promatrati daljnji razvoj”, iako mu ni tu nije bilo ružičasto jer su saveznici pokušavali porušiti most na Cetini, a uz samostan su bili smješteni jedan top i protuzrakoplovna strojnica. 117 A nije uspio ni na opetovani poziv dovesti u Makarsku ni kustoda fra Gabru Cvitanovića da bi učinio bogoslovima ispite, jer je Cvitanović držao da ne treba tražiti normalne stvari u nenormalna vremena, smatrajući ispit kao puku formalnost koju može, prema tome, učiniti i sam Antić. 118110 Arhiv Vicepostulature, Bakotin Antiću, Dubrovnik, 24. II. 1944. i 2. IV. 1944. Usp. također AFPPOS, Urudžbeni zapisnik, knj. 3, str. 700 e 751. br. 2126 i 2131.111 Arhiv Vicepostulature, Crnica Antiću, Zagreb, 27. II. 1944. i 8. VII. 1944.112 Iz roda Milanović Litre: potjecala su dvojica franjevaca fra Stanko i fra Anđelko.113 Arhiv Vicepostulature, Šetka Antiću [Sinj, 28. II. 1944].114 Antić K. Jukić, Makarska, 24. VI. 1944, AP, III/13, 27 [¢ 6, 192].115 Usp. Arhiv Vicepostulature, Vuco Antiću, Imotski 21. IV. 1944;; 10. V. 1944. i 31. V. 1944. Julijan Ramljak Antiću, Visovac, 1. V. 1944.116 Arhiv Vicepostulature, Klerici Antiću [lipanj 1944].117 Arhiv Vicepostulature, Ćiro [Markoč] Antiću, Omiš 17. V. 1994.118 Arhiv Vicepostulature, G. Cvitanović Antiću, Soline, 19. VII. 1944.