Potpuni tekst

158 V. KAPITANOVIĆ, Kristu suobličendila sotonu, grijeh i sva krivovjerstva pa će, držao je Antić, pobijediti i “današnje bezboštvo”. 61Polovicom prosinca Talijani su napustili Makarsku, prepustivši je hrvatskoj vojsci, no samo nekoliko dana kasnije partizani su pucali na samostan s položaja Sv. Andrije između Tučepa i Makarske. Fra Antu je čini se pucnjava zastrašila jer su mitraljeska zrna udarala i oko njegova prozora. 62 Nekoliko dana potom jedan metak zabio se tik iznad glave studentu fra Mirku Validžiću dok je spavao. 63 Vjerojatno da bi ojačali svoje položaje, Talijani su se 14. veljače vratili u Makarsku. 64Na Čitluku su, kod Sinja, komunisti opljačkali samostansko imanje. Antić s osjetljivošću vidi i u tom “tešku kušnju”, no iz nje želi izvući duhovno obogaćenje koje članove na Čitluku treba približiti Bogu i poučiti o “prolaznosti svega zemaljskoga”. 65U Šibeniku su partizani prekinuli dovod struje pa je i franjevačka tiskara Kačić prestala raditi tako da su i Antićevi planovi o tiskanju knjiga doživjeli neuspjeh. Nakon dolaska Talijana tiskara je ponovno proradila. Međutim, Talijani su zabranili tiskanje djela na hrvatskom jeziku i čini se htjeli se riješiti upravitelja tiskare fra Bernarda Buljevića, 66 što je Antiću onemogućilo tiskanje. Dok je strah sve više zahvaćao i odvažne kao fra Petra Grabića, koji je kao provincijal bio obasipan tragičnim vijestima, Antić je strah nadvladavao pouzdanjem pa je ohrabrivao i provincijala Grabića, jer je bio siguran da Bog neće zapustiti i ostaviti Provinciju. “On je bio uvijek dobri i milosrdni Otac pak će nam se i u ovoj strašnoj kušnji tako pokazati i pomilovat će nas.” 67 Ojačan pouzdanjem u Boga, Antić nastavlja mirno, skoro kao da oko njega i nema rata, dapače s jačim žarom, svoje religiozno djelovanje. Pokušava među pobožnim dušama proširiti moljenje za oprost grijeha i za mir, a čini se i nagovoriti svećenike da pristupe u društvo svećenika klanjalaca. 6861 Antić K. Jukić, Makarska, 1. XII. 1943, AP, III/13, 23 [¢ 6, 190].62 Student fra Jure Radić ostavio je u svom dnevniku detaljan opis tog događaja iz kojeg se vidi da je i fra Antu zahvatio strah, no najvjerojatnije zbog odgovornosti koju je osjetio za živote studenata. Evo dio tog opisa: “Gledam ja tako, kad je počelo malo neobičnije pucketati! Jedan metak, dva tri ... kad najednom poče mitraljez malo debljim glasom, tuturtutu … Ozbiljna pucnjava. Rekbi udari koji metak i u zid ispod moga prozora. Ni te ni ove nego bacio ja sjedalicu pa se šćućuri izmedu stola i dvaju stalaka. Kako moja sjedalica klapne, odmah o. Magistar iznad stvori svoju klapatanju pa biž! Za čas nastala trka sa svih strana. Puca gotovo neprestano sa svih strana samostana. ‘Generalna navalagovorio fra Ante. Nisam tome svemu davao važnost, no ipak kažem: ‘Dobro se pomoliti Bogu. Ajmo u kapelu.’ — Nu sad pisme! Već na hodniku mogao si čuti iz kapele glasno uzdisanje i zapomaganje: ‘Isuse, Marijo...’ O. Magister s kojih desetak, ne smijem drukčije reći nego baš ‘jauče’. To je jedinstven prizor u životu ! […] Malo pomalo uzdrhtaše i moja koljena, uzdrhta srce, uzdrhtao jezik! Jecao sam i ja!” Arhiv Instituta Planina i more, Fra Jure Radić, Dnevnik, 8. I. 1943. N. RADIĆ, Dr. fra Jure Radić, život i djelo (1920-1990), Split-Makarska 1998, 183.63 Arhiv Instituta Planina i more, Fra Jure Radić, Dnevnik, 14. I. 1943.64 K. Jurišić, Franjevački samostan Svete Marije u Makarskoj, 67.65 Antić Gabriću, Makarska 23. II. 1943. A. ANTIĆ, Pisma svećeniku, I [30/75], 122.66 Arhiv Vicepostulature, Grabić Antiću, br. 548/43, bez datuma67Antić Grabiću, Makarska, 12. X. 1943. AP, I/47,15 [¢ 4, 879]. Signatura provincijalata 1034/43.68 Antić Gabriću, Makarska 23. X. 1943. A. ANTIĆ, Pisma svećeniku, I [30/78], 127.