Potpuni tekst

2. Život Ž i rad između dva svjetska rata77(Portiuncula) Giuseppea Bucceffaria. U Zadru i Asizu družio se i s klericima kod kojih je opažao veću udomaćenost s njihovim učiteljima nego što je bila u njegovoj Provinciji. Isto mu se učinilo i za salezijanske klerike koje je susreo na prolazu u Asizu. No, znanstvena ga je sprema profesora zacijelo morala iznenaditi kad je napisao Cikojeviću: “Kod nas prema onom što sam vidio i opazio, daleko se više oci lekturi nalaze na višem stupnju nauka, naobrazbe, shvaćanja i redovničkog života.” 120Vjerojatno je Antić već ranije s provincijalom Cikojevićem planirao da bi iz Asiza pošao i u Rim. No provincijal nije zatražio od generala dopuštenje za putovanje u Rim već samo za Asiz. Možda je upravo provincijal savjetovao Antiću da generalovu dozvolu zatraži iz Asiza preko asiškog provincijala, pretpostavljajući da će je tako lakše isposlovati. Antićevo pismo podrazumijeva da je provincijal znao za njegovu namjeru da ode u Rim. A takav zaključak opravdava i prilična svota novca koju je Antić dobio za putovanje. Dapače, provincijal mu je dozvolio da može zadržati uza se i novac od misnih stipendija za koje mu je preporučio da ih zatraži u Porcijunkuli, pa je Antić dobio još ček na 3000 lira. I uz pretpostavku da ide u Rim, i želju da pođe u Padovu koju je izrazio provincijalu, Antić je držao da mu neće “s pomoću Božjom biti potreba od novca”, pače ako provincijal pošalje i još nekoga da će mu on dati od onoga što je njemu dano, te je novac od misnih stipendija uputio odmah provincijalu. 121Nakon zadržavanja u Asizu, gdje je slavio misu u Porcijunkuli i u kapeli preminuća (del transito), Antić je i uz “navalu” svijeta koji je prolazio kroz svetište sabrano i žarko molio za Provinciju i za se. “Ja molim Gospodina i jedino želim, da se ovim praznicima duhovno obnovim i okoristim” - pisao je provincijalu Cikojeviću. - “Putovanje ne prija zgodno sabranosti, pa zato čovjek mora biti oprezan, indeferentan i pomnjiv na se. Gradovi kao gradovi nimamlo me zanimaju niti ih zaradi njih želim vidjeti.” 122Njegovu su znatiželju privlačila asiška svetišta, San Damiano i Chiesa Nuova, koja još nije bio vidio i uz koja je namjeravao proboraviti. No, zbog prolaska brojnih hodočasnika morao se zadovoljiti posjetom iz Svete Marije, u kojoj je odsjeo i proboravio čitavo vrijeme, a misli su mu već letjele prema svetištima središta kršćanstva i svetištu njegova zaštitnika sv. Ante Padovanskoga, sveca koji ga je 120 Spisi provincijala, svežanj 109, br. 1663/1925. Antić Cikojeviću, Portiuncula, 29. VII. 1925. Izjava se dobro poklapa s izjavom Eterovića i generalnog vizitatora tri godine kasnije o čeme se govori naprijed u tekstu.121 Čini se da ovakav način govora pretpostavlja dolazak dvojice Antićeve subraće Buljevića i Mikulića, pa treba pokloniti više povjerenja onovremenom pismu nego kasnijim sjećanjima u kojima je zabilježeno da su sva trojica putovala iz Splita skupno (Župić, “Fra Ante Antić u posjetu kod Pape”, 24), što se protivi sadržaju Antićevih pisama. Prema Antićevu pismu Cikojeviću Antić je u Asizu imao još 1863 lire. Možda bi se moglo pretpostaviti da je dobio za putovanje 2000 lira. Za usporedbu jedna misna stipendija je iznosila u Italiji 5 lira, litra mlijeka oko l,40 lira a franjevački habit u Zadru 250 lira. Spisi provincijala, fascikl 109, br. 1663/1925. Antić Cikojeviću, Portiuncula, 29. VII. 1925. i br. 1664 Portiuncula, 31. VII. 1925. 122 Spisi provincijala, fascikl 109, br. Antić Cikojeviću, br. 1664 Portiuncula, 31. VII. 1925.