Potpuni tekst

34 V. KAPITANOVIĆ, Kristu suobličenputem redovničke discipline i duha. Svakdano pristupa na trpezu Božju - Zdravljem podobro i ako se katkad opažaju na licu niki tragovi slaboće i blijedila. Rado uči. Veseo je i podpuno zadovoljan i ko blažen.” 124Premda se više novaka isticalo u duhovnom životu: Dubravica je bio “izgledan sa svakog gledišta”, Tomašević “točan i pomnjiv”, Barbarić “blage ćudi, miroljubiv, poslušan i pomnjiv”;; iako je više novaka tokom novicijata ne samo rado slušalo kao Sokol već i “sljepački”, kao Dubravica, a kasnije i neki drugi, Antić se ipak u ocjeni razlikovao od drugih. Sokol je npr. želiož “napredovati u duhu i disciplini”, ali ga je njegova živahna narav odvlačila od klasičnih vježba, Antić je napredovao. I to napredovanje ga je upravo razlikovalo od ostalih, iako ne toliko vidno jer su se sve karakteristike pojedinačno mogle naći i kod njegovih ostalih kolega, pa kolege nisu zapravo ni zapažale neku naročitu razliku. Uz novake i njihova već spomenutog magistra fra Danu Klarića, koji je u povijesti Provincije ostavio glas kao uzoran odgojitelj i svet redovnik, i uz spomenute redovnike Slavicu i gvardijana Marića, boravio je na Visovcu još i fra Frano Topić i nekoliko laičkih osoba koje su se brinule o samostanskom gospodarstvu, što je bilo naročito nužno jer je samostan po svom položaju bio podalje od ostalih mjesta i na otočiću koji su s obje strane odvajali široki rukavi rijeke Krke.Franjevci po okolnim župama, koje su novaci kroz godinu kušnje katkada mogli susresti na samotnom Visovcu, ili o njima čuti iz pričanja starije braće, također su među stanovništvom uživali ugled dobrih redovnika. Zbog toga je, upravo malo prije Antićeva stupanja u novicijat, općinsko vijeće obližnjeg gradića Skradina 17. XII. 1910. ubrojilo među svoje počasne građane župnike fra Nikolu Krpana, župnika Rupa, fra Bonu Bollanija, župnika Dubravica, fra Mirka Medića, župnika Piramatovaca i fra Šimuna Slavicu, župnika Franjevački samostan na VisovcuOstrovice-Lišane. 125 Tako su novaci i u tim župnicima mogli nalaziti svoje uzore.Život novaka odvijao se u nastojanju za duhovnom izgradnjom i u tjelesnom radu, u učenju i molitvi. Bujna priroda uz korito rijeke i na samom otočiću u suprotnosti s okolnim kraškim, i vegetacijom siromašnim, područjem kao da je 124 Izvještaj magistra fra Dane Klarića definitoriju Provincije od 11. prosinca 1911. AFPPOS, fasc. 30, br. 1069 (izvornik, 4 stranice). Premda je izraz “blažen” upotrijebljen i u ocjeni vladanja fra Jure Sokola, on u Antićevu slučaju dobiva drugo značenje.125 AFPPOS, Spisi provincijala, fasc. 29. br. 136/1911.