Potpuni tekst

258 V. KAPITANOVIĆ, Kristu suobličenposuda koja tu ljubav prima tako obilato, da se nužno prelijeva na naše duše. Kako sam se u času promijenila. Gospodin je izliječio svu moju slabost. - A što da reknem o susretima s Ocem? Znam, oče, da Vam to nije sakriveno, kako se Vaša milost prelijevala na mene.” 395Antić se radovao toj promjeni, i zahvaljivao nebeskom Ocu što je posebno vodi, “rasvjetljuje i divno pomaže”. Ushićen nad tom pojavom, u pismu je umjesto dotadašnjeg oslovljavanja Vi kako je oslovaljavao Čedomilu, upotrebio plural mi, što će poslije toga često upotrebljavati u kasnijim pismima Čedomili. 396 Teško da bi ikakav čitatelj tome pridao naročitu važnost smatrajući to jednostavnim pluralom uljudbenosti (pluralis modestiae). Čedomila je, međutim, možda potaknuta još nekim tadanjim susretom s Antićem zaključila da joj je Antić ponovno otkrio svoju dušu, s njom se poistovjetio, obećao se za nju moliti i žrtvovati, poučavati je i rasvjetljivati. 397 To ju je oduševilo i ona je obuhvaćena osjećajima ushićeno molila Isusa:“Ne gledaj na moju nevrijednost, primi vruće molitve i žrtve moga duh[ovnoga] Oca, primi i mene u svoju sv. Zajednicu gdje je On-Otac. Posveti me onom svetošću kojom si njega posvetio, ujedini nas podpuno i savršeno sa sobom. […]” 398Iz zahvalnosti za ono što je proživjela, zaželjela je biti “žrtva za svog duh(-ovnog) Oca, da on bude svet”. 399 Pisma joj sve više odražavaju neki misticizam koji nije jednostavno odčitati. U taj njezin misticizam uronjen je potpuno i njezin duhovni vođa, kako se vidi iz sljedećeg odlomka.“Na osobiti način sam osjetila jedinstvo sa Ocem u Gospodinu, mislim kao nikad prije. — Jučer kod sv. Mise razmišljala sam čime da usporedim i što je to što nam Gospodin daje kad smo blizu. Duh Sv[eti] odmah mi je taknuo dušu i razumjela sam da je to zato jer se napajamo na istom čistom izvoru, koji tako obilato teče iz Njegova Bož[anskog] Srca. Ta bistra i čista voda pere nas i čisti, da budemo dostojni Njega. Molila sam i molim, da nas još više opere i očisti. To je Njegova sv. ljubav. O da nas posvema prožme i ražari silnim žarom, da nam udijeli što prije da budemo podpuno s Njime sjedinjeni. — Oče, ovo zadnje vrijeme tako živo osjećam to sveto jedinstvo s Vama u Gospodinu, koje me tako posvećuje, čini me čišćom i nevinijom i svu me okreće k Isusu. Tako sam postala jednostavna prema njemu kao dijete. A kad sam god s njime, uvijek ste i Vi Oče sa mnom. — Nemam ja dara koji Vi Oče imate, da vidim Vašu dušu, nego samo mi Gospodin daje da osjetim da smo u Njem sjedinjeni i ja da nisam sama, i moga ništa da ne pripada meni i što god je Oče Vaše, Molim (!) Isusa, da to bude i moje. — Osjećam da me hranite istom hranom ili bolje: Isus mi preko Vas daje istu hranu i pijemo zajedno na istom Božanskom vrelu. — Vaše molitve i duhovne želje, koje ste mi zadnje vrijeme saopćili u pismima tako su prionule za moju dušu, kao da ih je Gospodin meni dao i ja se njima služim kao sa svojima.” 400395 Arhiv Vicepostulature, Sestra Čedomila Čajko Antiću, Stenjevec, 9. VII. 1964.396 Antić Č. Čajko, Zagreb, 9. IX. 1964, AP, II/6, 40 [¢ 5, 213-216].397 Arhiv Vicepostulature, Sestra Čedomila [Čajko] Antiću, Stenjevec, 13. IX. 1964.398 Arhiv Vicepostulature, Sestra Čedomila [Čajko] Antiću, Stenjevec 4. X. 1964.399 Arhiv Vicepostulature, Sestra Čedomila [Čajko: Iz dnevnika] 6. XI. 1964.400 Arhiv Vicepostulature, Sestra Čedomila [Čajko] Antiću, Stenjevec, 15. XI. 1964.