Potpuni tekst

80 V. KAPITANOVIĆ, Kristu suobličensu prigovarali i Antiću da malo s klericima govori pa da zbog toga klerici nemaju u nj povjerenja i zamjerali da mu se “radi bolesti daju posebne stvari, jer da su i oni bolesni pa ipak malo ili ništa ne dobivaju”. 130Antić je po povratku s praznika nastavio sa svojim redovitim odgojiteljskim radom. Prije svega trebalo je za početak školske godine urediti prostorije, popraviti stakla i okvire, a potom se posvetiti odgojnoj problematici. Što se događalo među studentima, ne možemo saznati ni iz samostanskog ljetopisa ni iz drugih dostupnih dokumenata. Ipak se provincijalu učinilo potrebnim donijeti odluku o zabrani kritiziranja, što su već osudili i odgojitelji na svom sastanku u Sinju. Odluka je najvjerojatnije bila usmena jer u provincijalovim spisima o njoj nisam našao spomen. Zabranu kritiziranja spominje Antić dajući podršku provincijalu. 131Nered ipak zacijelo nije bio velik jer kustod Grabić, izvješćujući provincjala o pohodu generalnog izaslanika u Makarskoj tjedan dana kasnije, kaže da je pohoditelj u Makarskoj bio vrlo zadovoljan. 132Odgajajući studente, Antić je držao na umu da dobar učitelj mora provoditi i sam u djelo ono što poučava druge pa je i sam nastojao duhovno napredovati proučavajući franjevačke mistike, koje je kao profesor želio prenijeti i svojim studentima. Zbog toga se, preko fra Krste Kržanića, obratio za savjet i poznatom medievalistu fra Efremu Longpréu u Quaracchiju. 133 Ipak 1925. godina nije pokazala naročitu uspješnost Antićeva rada. Bogoslova je bilo ne samo malo već su bili osrednjih sposobnosti i “obične dobrote, koja nije sposobna da izdrži teže kušnje”, mislio je njihov odgojitelj i ravnatelj učilišta fra Petar Grabić. Život je ipak pokazao da je uspješnost bila bolja nego što je Grabić očekivao, a fra Bonaventura Radonić i fra Dominik Šulenta, koje i Grabić navodi da “pokazuju vidnijeg moralnog nastojanja oko napretka”, 134 posvjedočili su kasnije svoje uvjerenje vlastitim životom i krvlju.130 AFPPOS, Spisi provincijala, fasc. 110. P. Grabić, 1, broj 24. Zapisnik sjednica za unapređivanje odgoja u našim zavodima, držanih u našem sjemeništu u Sinju, 6 - 8. rujna 1925. str. 3. “P. O. Dominik Šulenta upitan, što đaci misle o Makarskoj, kaže […]. M.P.O. Fra Petra se boje (Prva verzija zapisnika glasila je M.P.O. Fra Petar je nepristupan) pa se teško usuđuju k njemu, a P. O. Fra Ante Antić malo s njima govori uslijed česa nemaju u nj pouzdanja. Neki zamjeraju što se P.O. Fra Anti Antiću radi bolesti daju posebne stvari, jer da su i oni bolesni pa ipak malo ili ništa ne dobivaju.”131 “Čini mi se, da je veoma potrebita bila ova naredba, kojom ste zabranili svako kritiziranje kod klerika. U nas se u Provinciji često tuži na kritiziranje. Ja držim s pomoću Božjom, da se tome ne će doskočiti i pomoći nijednim drugim sredstvom nego najstrožijom zabranom kod klerika odmah u novicijatu pa dalje. Ovo treba zabraniti i [u] sjemeništu, nek se djeca već nauče na ovo.” Spisi provincijala, svežanj 109, neprotokolirani spis iza br. 3142., Antić Cikojeviću Makarska 17. X. 1925. 132 Spisi provincijala, fascikl 109, br. 3079, Grabić Cikojeviću Makarska 24. X. 1925. 133 Longpré mu je savjetovao za upoznavanje Bonaventurine mistike Simphorien de Mons, “L’influence spirituelle de St. Bonaventure et l’Imitation de Jésus-Christ de Thomas a Kempis”, pa je Antić, ne znajući da se radi o raspravi koja je duže vremena objavljivana u časopisu, zatražio od provinciajala da može naručiti spomenuto djelo. Spisi provincijala, svežanj 109, neprotokolirani spis iza br. 3142, Antić Cikojeviću Makarska 17. X. 1925. Rasprava je objavljena u nastavcima u osam brojeva Études Franciscaines, 33 (1921) - 35 (1923). 134 AFPPOS, Spisi provincijala, svežanj 108, Izvješće definitoriju, Makarska 20. VII. 1925. bez broja. I Šulenta i Radonić su strijeljani za vrijeme rata, BEZINA, P., Franjevci Provincije Presvetoga Otkupitelja žrtve rata 1942-1948, Split 1995, 116-120;; 160-164.