Potpuni tekst

4. Učitelj U duhovnog života227ljudskoj psihi te je i njemu ponekad bilo teško moliti gvardijana za potrepštine, pa je tražio zaobilazni način. 157“Slijepu poslušnost” prema poglavarima tražio je i od svojih duhovnih vođenika.158 Pa ipak Antić nije bio “slijep” kad poglavar nije bio dalekovidan. Dapače je poglavare višekratno i uporno znao uvjeravati. Činjenica je da ga ni revnosnici, premda im se pokoravao, nisu uspijevali promijeniti, pa se čak činilo lakše za magistarsku službu pronaći drugu osobu.Možemo pretpostaviti da su plašljivost, povučenost i kolebljivost nestajale upravo pred njegovom živom vjerom. 159 Na krilima jake jednostavne vjere njegova duša uzdizala se iznad same sebe i iznad svega zemaljskoga težeći jedino za 160savršenom Božjom ljubavi.DUHOVNI VOĐAVjerojatno je Antić od svojih mladih dana razmišljao kako duhovno voditi ljude. Kad je mladom asketi 1922. povjereno predavanje ascetike na Franjevačkoj bogosloviji u Makarskoj, vjerojatno je više puta čuo prigovor kako je učenje ascetike suvišno jer u Hrvatskoj, tobože, nema duša koje bi trebale posebno duhovno vodstvo. To je u njem još jače potaklo želju da bi se odgojile duhovne osobe koje bi osjetile potrebu višega duhovnog života. 161 Životni put magistra vodio ga je dalje u tom smjeru pa je s vremenom postao vrsni duhovni vođa. Antićevo duhovno vodstvo sastojalo se naročito u vođenju duhovnih vježba,162 u ispovijedanju i u duhovnom savjetovanju osoba, posebno kad su se o njemu počeli pronositi glasovi među običnim svijetom i nakon što je razriješen magistarske službe, pa su mnogi počeli opsjedati samostan Majke Božje Lurdske u Zagrebu i mjesta u kojima je boravio. 163 Antić je u sebi osjećao poziv upravo 157 Antić Jadrijeviću, Zagreb, 28. IV. 1948. AP, I/19, 5 [¢ 4, 293].158 “Slijepu poslušnost vazda pokaži prema ocu Starješini”, pisao je fra Nikoli Gabriću. A. ANTIĆ, Pisma svećeniku I, [30/36] 70.159 “Nemojte plakati, nemojte tugovati, nemojte se nikomu tužiti. Sve Gospodin vidi, sve zna, sve od Vas prima”, pisao je Antić M. Baturić, Makarska, 29. IX. 1960. AP III/5, 48 [¢ 6, 91];; 160 Usp. Antić M. Ostrognaj, Zagreb, 9. VIII. 1963. AP, II/30, 10 [¢ 2, 564].161 Uz izlaganje fra Jerka Stuparića “Moć riječi Božje” u Zboru Milovan zapisničar je pribilježio: “O. fra Ante Antić veli, da je on često čuo, da naše učenje asketike nema nikakve važnosti, jer u našem narodu nema duša, koje bi trebale posebnog vođenja. On se je sam htio o tom uvjeriti, pitajući razne duše, i vidio je, da je to istina. Tome nepoznavanju duhovnog života krivo je slabo propovijedanje. Zato je potrebno dobro propovijedati i katekizirati, i tada ćemo odgojiti duše, koje će ćutjeti potrebu višeg duhovnog života”, AFSM, Zapisnik Zbora Milovan god. 1923-1925. Sv. IX. Četvrta redovita. sjednica, 1. II. 1925. 162 Tražeći mu knjige za duhovne vježbe, Venceslav Gugić piše: “Znam Vi svake godine vodite duhovne vježbe pa ćete imati knjiga na raspolaganju.” Uredovni spisi franjevačkog bogoslovnog klerikata Makarska, izvan protokola, Kuna 17. III. 1939.163 Kamo god se kretao, Antića su tražili mnogi penitenti, pa ih je on primao ne samo u svom samostanu nego i kad se nalazio na odmoru ili zbog službe u samostanima drugih provincija ili redova. Služavka Malog Isusa Helena Kanjo piše: “Kad bi o. Antić duže boravio kod Klarisa u Samoboru, dolazili bi