Potpuni tekst

286 V. KAPITANOVIĆ, Kristu suobličenOduševljen knjigom fra Stanka Petrova Čudo Č XX. vijeka, Antić je zamolio fra Franju Careva da mu prevede knjižicu Wendelina Meyera o otajstvima krunice, jer mu se činilo da ona dobro pristaje “kao nastavak” Petrovljeve knjige Čudo Č XX. vijeka i Grabićeve Posvete Provincije Gospi. 149Čini se da ga je upravo ta trilogija ponovno potaknula na ostvarenje zamisli o prikladnom priručniku u kojem bi svećenicima stajalo nadohvat ruke sve ono što im je potrebno u svećeničkom radu. Za izradu takvog priručnika kojeg on naziva latinskim imenom Vademecum, predložio je provincijalu Grabiću fra Stanka Petrova, a u njem su se trebala nalaziti razmatranja, molitve, blagoslovi, podjeljivanje sv. sakramenata, “dakle sve ono što svećeniku redovito dolazi u službi”. 150 No takav je priručnik, čini se, bilo nemoguće napraviti, pa on nije nikada ni ostvaren.UPUTE U MISTIČNI ŽIVOTAntić se nije zaustavljao samo na temeljima duhovnog života. Ne samo klericima već i ostalim osobama koje je duhovno vodio, svećenicima, časnim sestrama i vjernicima laicima, nastojao je pokazati vrhunce tog života, i onda kad su oni teško do njih dopirali, kako bi u njima pobudio želju da ih dosegnu. Zbog toga se od svoje zrele dobi brinuo da bi se neki mistični spisi preveli na hrvatski i učinili dostupnim barem manjem broju osoba. I opet su u prvi red došli franjevački autori, najvjerojatnije zbog toga što je prevoditelje tražio među franjevcima.FRANJEVAČKI AUTORIPrvi prijevod mističnih djela, Viđenja bl. Anđele Folinjske (1248-1309), povjerio je Antić fra Bernardinu Bilođeriću kad je u Europi već započeo II. svjetski rat. Bilođerić, međutim, nije imao kritičko izdanje spisa 151 već je prevodio iz 149 Usp. Antić Petrovu, Makarska 5. VIII. 1943, AP, I/34, 27 [¢ 4 663]. Pisma svećeniku, III, 20/22, 41;; Antić Grabiću, Makarska, 12. IV. 1943, AP, I/47 6 [¢ 4, 890];; signatura provincijalata 501/43. Petrovljeva knjiga Čudo Č dvadesetoga vijeka, izišla je u dva izdanja, Zagreb 1 1942, 2 1943. Bratsko pismo […] o posveti Provincije Presvetog Otkupitelja Blaž ženoj Dj. Mariji, Split 1943. - Iako je Carevljev prijevod knjižice Die Kostenbare Perle bio dosta tvrd, knjižica se svidjela mnogima pa je Antić predložio da je Petrov jezično izgladi i da je Provincija objelodani. Premda je provincijal, na Antićevu preporuku, već bio dao imprimatur (29. IV. 1943, br. 547/43), knjižica zbog ratnih neprilika nije tiskana. Prijevod je objavljen u nastavcima pod naslovom W. MEYER, “Dragocjeno zrno biserovo (Svećenikova krunica)” u Đakovačkom vjesniku, 2 (1949), 36-38, 45-46, 61-62. Kasnije je u Zagrebu 1960. objavljen ciklostilom, kao posebna knjižica, vjerojatno i tada uz Antićev nagovor. Usp. Arhiv Vicepostulature, Grabić Antiću, br. 548/43, Split bez datuma. Antić Petrovu, Makarska 27. V. 1943, AP, I/34, 25 [¢ 4 660]. Pisma svećeniku, III, 20/22, str. 40. Arhiv Vicepostulature, Petrov Antiću, 7. VI. 1943. (Antić je i kasnije tražio od Meyera njegova izdanja kako bi ih Carev prevodio. Antić D. Šušnjari, Zagreb 3. III. 1955.) Carev je preveo i Meyerov Kreuzwegandacht fü r Priester (KriKrižžni put za svećenike, Makarska 1962). 150 O Vademecumu nalazimo spomen upravo prigodom nagovaranja provincijala Grabića da izda Otajstva krunice. Antić Grabiću, Makarska, 12. IV. 1943, AP, I/47 [¢ 4, 890];; signatura provincijalata 501/43.151 P. DONCUEUR, Le livre de la bienheureuse soeur Angèle de Foligno, du Tiers Ordre de s. François,Paris 1926;; M. FALOCI PULIGNANI, L’autobiografia e gli scritti della Beata Angela da Foligno, Città di Castello 1932.