Potpuni tekst

300 V. KAPITANOVIĆ, Kristu suobličenležati u krevetu, a u samostankom je ljetopisu naveden kao “teški bolesnik”. 35Svoje zdravlje izručivao je ponovno u ruke Blažene Djevice Marije i prepuštao se volji Božjoj. “Ako hoće Gospodin da me uzme prikazujem sve za Provinciju. Ako mi dade još koji dan, želio bih nešto učiniti za Provinciju, za duše, za sv. Crkvu barem trpljenjem, molitvom i žrtvom. To je moja odluka i s time se prikazujem Gospodinu.” 36Uz takvo duhovno raspoloženje nije zaboravljao uzvratiti na pokazanoj pažnji osobama koje su mu pomagale u njegovu zdravstvenom oporavku. Liječnici koja ga je liječila nastojao je “za duhovnu korist” pribaviti zbornik kongresa liječničke sekcije iz Lurda. Pod dojmom ljubavi i uslužnosti koje su mu pokazale sestre u bolnici čini se da im je poklonio Sex alae Seraphim sv. Bonaventure. Sestrama sv. Križa pokušao je priskrbiti autentične relikvije sv. Franje i relikvijar, a za neki drugi samostan relikvije sv. Male Terezije. 37 Zagrebačkom svećeniku Mihovilu Dudašu, župniku Rebra, koji ga je u bolnici posjećivao, pokušao je od fra Karla Balića dobiti neke bibliografske podatke za disertaciju. 38Je li bolest oslabila Antićevu moć koncentracije, teško je reći. Činjenica da je odmah sutradan, nakon što je Baliću uputio oduže pismo, ponovno pisao posebno pismo kao čestitku za imendan ne bi morala biti nikakav dokaz za tu pretpostavku, jer mu je čestitka za imendan poslužila za udobrovoljavanje, da lakše od Balića zamoli korske priručnike (usuale) klarisa iz Rima i Asiza. 39 Ipak nije isključeno da mu je sjećanje na imendan promaklo jer i sam provincijalu Lovriću piše da mu se zdravlje mijenja vrlo često. 40 Pred sam Božić činilo mu se da mu se zdrastveno stanje poboljšava. 41 No, na završetku godine, kad je poželio pozvati na ispovijed sebi srodnu dušu s. Saleziju, morao je odustati jer je imao ognjicu. No, on je za nju prikazao Bogu svoje molitve i čitavi svoj dan. 42Početkom 1959. zdravlje mu je čini se krenulo nabolje. 43 To mu je omogućilo da više vremena može provoditi u samostanskoj kapeli ili u crkvi uronjen u molitvu. Na sv. Matiju apostola, 25. veljače, čini se da je dugo i dugo molio u crkvi 35 Antić K. Jukić, Zagreb, 26. XI. 1958, AP, III/13, 49 [¢ 6, 211];; Arhiv franjevačkog samostana u Zagrebu, Kronika Franjevačkog samostana, 1957-1962, 1975-1982, str. 37 [21. I. 1959], str. 37 [ 30. I. 1959].36 Antić Baliću, Zagreb, 17. X. 1958, AP, I/4, 17 [¢ 4, 44-45].37 Antić Baliću, Zagreb, 17. X. 1958, AP, I/4, 17 [¢ 4, 44-45];; Antić I. Juriću, Zagreb, 17. X. 1958, AP, I/21, 48 [¢ 4, 409]. Pisma svećeniku, IV, 17. - Antić Sestrama sv. Križa, Zagreb, 10. X. 1958. AP, II/46, 1 [¢ 5, 1097]. “Divim se vašoj požrtvovnosti, nesebičnosti i vašem radu za bližnjega, u komu vaš djevičanski život izgara pred Bogom iz ljubavi.” Antić je i ranije nabavljao relikvije kako se vidi iz pisama fra Ivana Jurića. AFPPOS, Spisi I. Jurića, Jurić Antiću, 3. V. 1953.38 Antić I. Juriću, Zagreb, 24. X. 1958, AP, I/21, 49 [¢ 4, 410]. Pisma svećeniku, IV, 18.39 Antić Baliću, Zagreb, 18. X. 1958, AP, I/4, 18 [¢ 4, 46] 40 Antić Lovriću, Zagreb, 26. XI. 1958, AP I/26 4 [¢ 4 481].41 Antić Petrovu, Zagreb, 23. XII. 1958, AP, I/34, 97 [¢ 1 456]. Pisma svećeniku, III, 20/85, 95.42 AP, III/7, 1 [◊ 2, 648] AP, II/24, 99 [◊ 2, 506].43 Antić Č. Čajko, Zagreb, 14. I. 1959, AP, II/6, 12 [¢ 5, 142].