Potpuni tekst

6. Božji pohod311ga liječnici još jednom pregledali. 124 Premada bolestan i nemoćan, zauzimao se i za klarise. 125Kad mu se polovicom prosinca 1964. zdravlje već znatno pogoršalo, 126 zatražio je od nadbiskupa Šepera dopuštenje da može slaviti misu sjedeći i u svojoj sobi. Nakon nadbiskupova dopuštenja 127 počeo je sv. misu slaviti sjedeći, 128 a kako nadbiskup nije imao ovlasti da mu da dopuštenje slaviti misu u sobi, Antić je preko fra Karla Balića uputio molbu Svetom Ocu. 129 Duboko uvjeren da se nalazi u očinskoj Božjoj ruci, i da Bog sve čini kako bi se proslavio u svojim stvorenjima,130 131 želio je savršeno ispuniti svetu volju Božju. Svjestan da se Božja volja ispunja ljubavlju prema bližnjemu, prema svojim snagama, nastojao je udovoljiti i molbama subraće. Takve su molbe bile ipak rijetke, 132 jer je Antić sve više osjećao slabost, koja se zapaža i na rukopisu njegovih pisama iz tih dana, pa je iz kreveta rijetko mogao ustati, iako drugih znakova bolesti nije bilo. A sve više se sustezao i od primanja stranaka i napornog rada. 133Svjestan da mu se primiče kraj ovozemaljskog života, predavao se iz dana 134u dan u Božje ruke. Ispovijedao se svaku večer. 135 I premda je tjelesno bio već slab, nije se prestajao zanimati za različite probleme redovničkog života, 136 pa ni onda kad mu se polovicom siječnja zdravstveno stanje pogoršalo i više nije mogao slaviti misu već je primao pričest na krevetu. 137124 Antić S. Mavrak, Zagreb, 4. XII. 1964, AP, II/24, 158 [¢ 5, 642].125 Usp. Poglavlje 4: UčUčitelj duhovnog života, podnaslov Skrb za časne sestre.126 Antić nepoznatom svećeniku (provincijalu ?), Zagreb, 17. XII. 1964, AP, I/49, 10 [¢ 4, 936].127 Arhiv Vicepostulature, Osobni dokumenti, 39a [¢ 7, 100].128 Antić S. Mavrak, Zagreb, 24. XII. 1964, AP, II/24, 160 [¢ 5, 644].129 U Antićevo ime generalni definitor Berard Barčić proslijedio je molbu preko generalnog prokuratora Kongregaciji za redovničke ustanove. Arhiv Vicepostulature, Barčić Antiću, Rim, 7. I. 1965.130 Antić nepoznatom svećeniku (provincijalu ?), Zagreb, 17. XII. 1964, AP, I/49, 10 [¢ 4, 936].131 Antić R. Dežman, Zagreb, 30. XII. 1964, AP, II/7, [¢ 5, 250].132 Djeluje pomalo čudno da mu je u takvim okolnostima njegov nekadašnji gvardijan, a tada tajnik i prokurator Provincije i provincijski asistent Trećeg reda fra Roko Tomić poslao neku knjigu o Trećem redu, da bi mu pripremio pouke koje bi mogle poslužiti asistentima Trećeg reda i župnicima. Možda je htio zadovoljiti samo Antićevo zanimanje za duhovnim knjigama. Antić je to, međutim, shvatio sasvim ozbiljno i zamolio sestre Naše Gospe da bi njih nekoliko napisale, prema toj knjizi, po jedan poticajni govor onako kako bi ga održala na župi Trećem redu. Usp. Antić B. Milašin, Zagreb, 5. I. 1965, AP, II/26, 35 [¢ 5, 714-717].133 Antić R. Tomiću, Zagreb, 18. I. 1965, AP, I/40 [¢ 4, 780].134 Antić Friganoviću, Zagreb, 13. I. 1965, AP, I/15, 5 [¢ 4, 190].135 I. Vuka, O. Ante Antić. Izvještaj o bolesti i smrti, Vjesnik Provincije Presvetog otkupitelja, 14 (1965), br. 3-4, str. 25.136 Usp. Antić J. Bakotinu, Zagreb, 3. I. 1965, AP, I/3, 2 [¢4. 13].137 Posljednju misu slavio je u kapeli sjedeći 11. siječnja 1965, (I. Vuka, O. Ante Antić. Izvještaj o bolesti i smrti, Vjesnik Provincije Presvetog Otkupitelja, 14 (1965). br. 3-4, str. 25). Kongregacija za redovnike izdala mu je 13. siječnja 1965. pod br. prot. 17686/65 dopuštenje da može slaviti misu u sobi. Arhiv Vicepostulature, Osobni dokumenti, 38 [¢ 7, 101-102]. Čini se da je Antić samo jednom misio u sobi 29. I. 1965. i to mu je bila posljednja misa koju je slavio. Arhiv Vicepostulature, Osobni dokumenti, 39b [¢ 7, 103];; I. Vuka, O. Ante Antić. Izvještaj o bolesti i smrti, Vjesnik Provincije Presvetog otkupitelja, 14 (1965), br. 3-4, str. 25.