Potpuni tekst

4. Učitelj U duhovnog života211duhovne upute sastojale u tome da sve treba vršiti iz ljubavi, sve trpjeti iz ljubavi i sebe se odricati iz ljubavi.“Uzeti na se križ svaki dan i poći za Isusom, mirno i šutke vršiti dnevne dužnosti i svoje posle, ne odgovarati na razne upadice i zafrkavanja, na nikoga se ne tužiti, svakomu pomoći, ne puštati se osjetljivosti i raspoloženju - eto mira u kući, u zajednici, eto vedrine, veselja i radosti. Kada mi uzljubimo križ i ponesemo ga za Isusom i sa Isusom, mi onda najviše radimo na našem duhovnom životu, mi najviše tada radimo na našoj redovničkoj savršenosti i sličnosti sa Isusom. Kada pouzdano i predano uzmemo i nosimo svaki dan naš dnevni križ, tada mi ravno slijedimo Isusa i postajemo Njegovi pravi učenici i ljudi po srcu Božjemu.” 38ČEEŽŽNJOM U NEBUMistično sjedinjenje s Kristom i drugovanje s Presvetim Trojstvom fra Ante je neprestano isticao kao cilj i ideal. Iako je i sam znao da velik broj njegove duhovne djece ne doseže tu razinu, nije im zbog toga prestajao buditi ponovno želju. Put do tako uzvišenog susreta, u kojem se s Gospodinom razgovara licem u lice, i nije zapravo tako nedostižan kao što se čovjeku može učiniti jer se sam Bog spušta k čovjeku svojom riječju pouke i u obliku hrane i pića i sjedinjuje se životno s njim. Zbog toga je Antić želio učiniti euharistiju središtem života svoje duhovne djece, naročito svećenika i redovnika: “Sveta misa neka bude tvoje sunce, jedino blago, sve na svijetu”, piše jednom svećeniku preporučujući mu da je obavlja živom vjerom, ljubavlju i pobožnošću kao anđeo. 39 “Kad Vas sve ostavi i tama noći nastupi u duši”, preporučivao je drugome, “a Vi odmah Presv. euharistiji i kucajte i vapite i molite prikazujući Božanskom srcu sve svoje bijede i terete.” 40 Zbog toga je euharistija, poput živog ognja, trebala biti u svakoj redovničkoj kući kako bi se članovi mogli zagrijavati Kristovom ljubavlju. Zbog toga je poticao i redovnice da mole dozvolu za čuvanje euharistije u njihovim redovničkim kapelama, 41 kako bi se Kristu u euharistiji mogle češće klanjati. A za sebe je sam kazao:“[…] srce je moje u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Kad god mogu preko dana ne propuštam da Mu se poklonim, dođem u kapelu i ostanem kod Njega, koliko samo mogu. Sve svoje molitve želio bih obaviti pred Njim. Svetu Misu želim slaviti najbolje. Sv. oficije, sv. misu želio bih svaki dan slušati, prisustvovati, pa bilo u koje vrijeme, samo ako sam slobodan. Posebnu pobožnost imam prema sv. misi.” 4238 Antić K. Bačić, Zagreb, 3. III. 1959, AP. II/1, 17 [¢ 5, 13-14]. 39 Antić M. Mikuliću, Makarska, 25. XI. 1946. AP, I/30, 27 [¢ 4, 577]. Preporuke štovanja euharistije i klanjanja pred presvetim nalaze se u brojnim Antićevim pismima. Usp. također, N. VUKOJA, Otac Antić molitelj - učitelj molitve, Antićeva Baš tina, 222-223.40 Antić Bakotinu, Zagreb 16. VI. 1964. AP, I/3, 1 [¢ 4, 10-12].41 Tako je davao upute časnoj majci Sestara Naše Gospe da traži dopuštenje od nadbiskupa, a provincijalku Anđelinu Kujundžić, uvjeren da će uspjeti, svjetovao je da moli od Isusa: “Daj mi milost, molim Te iz sv. posluha, da Ti se prva poklonim i žrtvujem u ovoj Tvojoj i mojoj kući, gdje Ti služe tvoje Zaručnice”,Antić A. Kujundžić, Zagreb, 26. VI. 1956, AP. II/19, 67 [◊ 2, 435].42 Antić Č. Čajko, Zagreb, 15. I. 1963. AP, II/6 33 [¢ 1, 542].