Potpuni tekst

2. Život Ž i rad između dva svjetska rata143građu i pronaći suradnike. 510 Kao član definitorija Antić je iskoristio priliku da od definitorija 1. XII. 1934. zatraži dozvolu za tiskanje Životopisa.Ž Uz podršku kustoda Grabića definitorij je zaključio da bi se mogla izdati samo “knjižica omanjeg opsega, sa vrlo kratkim životopisima naših svetaca, a na veću knjigu da se, zasada, ne može misliti”. 511Ubrzo je ponovno izbio spor u Milovanu između prijašnjeg predsjednika fra Bernardina Bilođerića i novog predsjednika fra Petra Topića zbog razlika u njihovoj ocjeni rada i zanosa u Zboru, 512 a to se potom odrazilo i na radu Zbora. Obnovom Bogoslovije 1936/37. Zbor ponovno pokušava dostići nekadašnji zamah, ali uspjeva tek nekako oživjeti samo sekcije, a već raniji planovi Milovana (ŽŽivotopisi franjevačkih svetaca) ostaju neostvareni. 513Videći da će se projekt s franjevačkim svecima otegnuti Antić je s Milovancima priredio za tisak Vjenčič ć četrdesetsatnog klanjanja euharistijskom Isusu, i zatražio odobrenje za tiskanje. Provincijal Stanko Petrov, kojemu je Hrvatska Knjižara u Splitu dala svoje prvo izdanje da ga jezično popravi za novo izdanje, odbio je dati Antićevim studentima imprimatur uz obrazloženje da ne bi trebalo činiti konkurenciju katoličkoj Leonovoj tiskari. Tako je rukopis pohranjen u arhiv, a za Živote franjevačkih svetacaPetrov je zatražio manji obujam kako bi tiskanje bilo jeftinije, što je i taj pothvat obustavilo, pa je ljetopisac upisao u dnevnik Milovana: “Žali Bože ono truda i izgubljenog vremena.” 514I u tako napetim prilikama, koje su vladale u Milovanu, Antiću je uspijevalo, uvjeravanjem i duhovnim poticanjem studenata, održati Zbor na okupu. Dapače, početkom 1936, vjerojatno zbog teže bolesti klerika fra Luiđa Bebića, Antić je ustanovio u Zboru i novu službu bolničara. 515 Čini se da nije propuštao priliku govoriti studentima o svetosti koja se najlakše postiže preko sv. euharistije i pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji. Premda studenti u takvim trenucima možda i nisu bili raspoloženi za prihvaćanje duhovnih govora, čini se da zbog toga još veću težinu imaju riječi ljetopisca fra Ivana Jurića koji je pribilježio: “Svi govori, 510 Usp. AFSM, Zapisnik Milovana za proslavu 25. godišnjice [1934/1935];; AFSM, Dnevnik Milovana, IV, god. 1933/34, II. polugod. br. 159. [9. II. 1934]. 511 AFPPOS, Zapisnik kapitularnih i definitorijalnih sjednica, sv. II. (1929-1953), str. 118.512 U odsutnosti upravitelja Antića Milovanovim je izborima već otprije ponekad predsjedao gvardijan fra Ante Cikojević. (Usp. AFSM, Dnevnik Milovana [3. IX. 1935], V, 109, br. 419). On je predsjedao i izborima 12. II. 1936. kad je došlo do raspre između Bilođerića i Topića. Mišljenja su unesena u zapisnik. Čitanje zapisnika dalo je povod novoj raspri, koju je Cikojević pokušao dokrajčiti izjavom da će on s magistrom “urediti to u zapisniku”. A to je unijelo pojačano nezadovoljstvo među neke članove Zbora. AFSM, Dnevnik Milovana [26. IV. 1936], V, 226, br. 959.513 O Životopisima svetaca održana je posebna sjednica 2. VII. 1936. Usp. AFSM, Dnevnik Milovana, V, br. 1668. [2. VII. 1936].514 Prvi put Antić je obavijestio Petrova o Vjenčič ću 4. II. 1935, na što ga je provincijal Petrov 9. II. obavijestio da nije zgodno. AFPS, br. 248/1935. od 9. II. 1935. Uredovni zapisnik franjevačkog bogoslovnog klerikata Makarska, br. 1/35.- Čini se ipak da je Antić ponio sobom Vjenčič ć na zasjedanje de-finitorija 23 II. 1935. AFSM, Dnevnik Milovana [23. II. 1935], V, 28. - Usp. također AFSM, Dnevnik Milovana, [2. III. 1935], V, 30-31. i [15. VII. 1935], V, 95, br. 376.515 Usp. AFSM, Dnevnik Milovana, V, 185, br. 787. [5. I. 1936].