Potpuni tekst

112 V. KAPITANOVIĆ, Kristu suobličenvinciji, odgojiteljima i učiteljima i da su se pokazali nezahvalni prema provinciji koja ih je velikodušno primila i naložio im da zatraže oproštenje. 309 S dopisom upućenim klericima trebao je Antić upoznati i lektore, napose rektora Crnicu. Kako je Antić u međuvremenu upozorio studente na njihov lakomisleni čin, a oni se pravdali da nisu mislili ništa loše, Antić je smatrao da ne bi bilo dobro ni s psihološke ni s odgojne strane kad bi im uručio provincijalov ukor, jer bi mu studenti s pravom mogli prigovoriti zašto ih nije evanđeoski prije upozorio u četiri oka. Uostalom njemu se činilo da prema drugim klericima nema nikakvih ispada i sukoba pa je preuzeo krivicu na se i zamolio provincijala Orlića da se o tome u samostanu na Poljudu ne govori, ako netko zna za slučaj, a njemu da oprosti na nespretnosti. 310 Na to mu je provincijal Orlić 9. XII. 1937. kratko i toplo zahvalio “na brizi i to velikoj” za klerike želeći da i oni shvate Antićeve plemenite namjere i zamolio ga da mu vrati pismo upućeno dvojici klerika. 311 što je Antić tri dana kasnije i učinio 312 .No s tim nije završilo nezadovoljstvo klerika Provincije sv. Jeronima. Njihov novi provincijal Teofil Velnić kad su mu se javili za Božić 1937. i za Uskrs 1938. osjetio je kao da nekako uzdišu za odlaskom iz Makarske. Ne znajući ni sam što bi poduzeo, pokušao se u pismu Antiću našaliti nazvavši svoje “misionarima” za koje bi trebali misionari da ih preobrate i izrazivši da je sreća da je Antić magistar, jer inače bi možda i na silu pobjegli. 313Sljedeće je akademske godine 1938/1939. provincijal Provincije sv. Jeronima poslao još trojicu studenta, od kojih je jednog ocrtao kao “malog bundžiju”, drugog kao mrzovoljna i umišljena a trećeg kao zrelu osobu. 314 Taj treći će kasnije postati admiral jugoslavenske armije te se ni nakon pada komunizma nije aktivno uključio u Crkvu. 315 No, ti su studenti već prije nego su pošli u Makarsku “govorili da neće nikako biti zadovoljni”. 316 Provincijal Velnić je pokušao saznati razloge nezadovoljstva ali mu studenti nisu naveli ništa konkretna pa je on savjetovao Antiću da ne daje “vele važnosti ovom njihovom neopravdanom nezadovoljstvu” 317 , a fra Silvestar Prša je svjetovao Antiću da ne bude prema njima previše obziran 309 Uredovni zapisnik franjevačkog bogoslovnog klerikata Makarska, br. 45/37. [Dopis je imao broj provincijalata 1381.]310 Uredovni spisi franjevačkog bogoslovnog klerikata Makarska, br. 47/37. Antić Orliću, 30. XI. 1937.311 Uredovni spis franjevačkog bogoslovnog klerikata Makarska, br. 48/37, Orlić Antiću 9. XII. 1937.312 Uredovni zapisnik franjevačkog bogoslovnog klerikata Makarska, br. 49/37. Usp. također br. 50/37.313 Uredovni spisi franjevačkog bogoslovnog klerikata Makarska, izvan protokola, Velnić Antiću, Dubrovnik 23. V. 1938.314 Uredovni spisi franjevačkog bogoslovnog klerikata Makarska, br.33/38, Velnić Antiću, Split Poljud 1. IX. 1938.315 Usp. V. KAPITANOVIĆ, “Bogdane, Vaš odbor ne moli za mir”, Slobodna Dalmacija, 52 (1995), br. 15930 [27. IV. 1995], str. 11.316 Uredovni spisi franjevačkog bogoslovnog klerikata Makarska, izvan protokola, Prša Antiću, bez datuma, Franjevački samostan Hvar, prot. br. 174/38.317 Uredovni spisi franjevačkog bogoslovnog klerikata Makarska, br.39/38, Velnić Antiću, Split Poljud 15. X. 1938.