Potpuni tekst

260 V. KAPITANOVIĆ, Kristu suobličenI kad ga je bolest već bila potpuno uhvatila, Antić je rado mislio na svoju duhovnu djecu. Čini se čak da je i samu bolest ponekad promatrao u svjetlu duhovnog čišćenja od vlastitih želja, pa i u tom da mu Gospodin ne dopušta da piše duhovnim kćerima kako bi želio. To ga ipak nije uznemiravalo jer je bio uvjeren da u tom slučaju njegovu duhovnu djecu pomaže, čuva i vodi sam Gospodin, ne umanjujući nipošto duhovnu povezanost, tako da je Bernardini Horvat mogao napisati: “Stalno ste sa duhovnim ocem i pred njegovim očima.” 408VIDOVITOSTO Antiću se pričalo da čita duše. Prvi takav nagovještaj susreće se u dnevniku Nikole Gabrića 6. XII. 1932. godine. Nastavljajući opisivati svoj prekinuti razgovor o poslušnosti, koji je vodio s Antićem dva dana ranije, Nikola piše: “Iako mu o tome nijesam nikada govorio ipak mi je točno iznio sve razloge radi kojih ja ne slušam uvijek spremno”, i dodaje: “Mučao sam, ali sam u sebi mislio, da nije potrebno da mu što spominjem, kad on zna sve što se u meni događa, pa što je najčudnije i one stvari o kojima mu ja nisam nikada govorio, i one stvari koje su davno bile i prošle i to bistro, potanko i jasno.” 409Tu Antićevu vidovitost Nikola opisuje u dnevniku i pod nadnevkom 19. XII. 1932. kad ga je Antić iznenadio proročkim “upitom i zrenjem”, upitavši ga osjeća li se sjedinjen s Gospodinom. 410 A i sljedeće godine Nikola je imao sličan doživljaj na duhovnom razgovoru. 411Jedan drugi takav nagovještaj Antićeve vidovitosti spominje se također još prije II. svjetskog rata u pismu Serafina Raiča koji Antiću piše iz Skoplja sjećajući se svojih razgovora s njim na šetnji i u sobi: “ Kad sâm ne bih znao što mi je i kad ne bih imao u sebi gotovo nikakva zadovoljstva Vi ste mi razotkrili unutrašnjost, Vi ste mi povratili zadovoljstvo.” 412 Vjerojatno u tom razotkrivanju studenti još nisu mislili na neku posebnu karizmu Antićeve vidovitosti već na njegovo razumijevanje problema. U tom smislu fra Paulin Vuković piše da je jedino Antić 408 Antić B. Horvat, Zagreb, 29. X. 1964, AP. II/11, 17 [◊ 2, 388]. O sestri B. Horvat usp. I. B, “Horvat Ljubica s. M. Bernardina”, DOA, [7] (1977) br. 3-4, str. 7-9.409 N. Gabrić, Dnevnik, f. 5v-6r.410 N. Gabrić, Dnevnik, f. 7v.411 U Dnevniku 24. III. 1933. između ostalog je zapisao: “I zbilja tako mi je u tančine iznio sve moje misli i čuvstva kroz zadnje vrijeme te mogu reći da nije ni trebalo da idem k njemu da ja kažem njemu, nego više on meni. S udivljenjem sam danas kao i drugi puta slušao kako upravo intuitivnim svijetlom vidi moju dušu te mogu s pravom zaključiti da je Duh Sveti njegov vođa, koji mu otkriva tajne moje duše jer ni po ispovijedima, ni po vanjštini, ni po mome kazivanju on ne bi mogao da dođe do onoga što zna o meni, bez sudjelovanja Duha Svetoga.” N. Gabrić, Dnevnik, f. 17v. Dana 16. IV. 1933. kad je Nikola, kako sam kaže, želio izraziti sud o korizmenom propovjedniku Antić mu je to zabranio i tako ga razoružao. Usp. N. Gabrić, Dnevnik, f. 24r. Nikola tvrdi da mu je isto tako govorio o molitvi: “Govorio mi je tako jasno, točno i bistro kao da me gleda u dušu. On to nije mogao po sebi upoznati nego samo pomoću vrhun[aravnog] prosvjetljenja koje mu Gosp[odin] daje radi njegove duh[ovne] čistoće i svetosti.” Usp. N. Gabrić, Dnevnik, f. 25v.412 Uredovni spisi franjevačkog bogoslovnog klerikata Makarska, izvan protokola, Serafin Raič Antiću, Skoplje 16. IX. 1938.