Potpuni tekst

4. Učitelj U duhovnog života251Taj je osjećaj s vremenom mogao prerasti u poseban vez duhovnog oca i duhovnog djeteta. Antić ga je ponekad podržavao pismenim, a vjerojatno i usmenim, izjavama da dotičnu osobu nije zaboravio, da svaki dan s njom uzlazi na Kalvariju, da je ona u njegovu svećeništvu, u njegovoj žrtvi, u njegovoj patnji, da je on uza nju s hostijom i kaležom svako jutro, da moli nad cijelim njezinim bićem posvećujući ga Isusu. Bilo je naravno da većina tih osoba prihvati Antićevo duhovno vodstvo kad su znali da se on s njima iskreno raduje, klanja Bogu i zahvaljuje mu. Mnogima od njih nije ni padalo na pamet da bi se oteli vodstvu Božjeg čovjeka koji ih je nazivao “kćeri moja” ili “sinko”, obećavajući za njih moliti, trpjeti i sjedinjivati se s Gospodinom za njihovu svetost 355Duhovnu je djecu u molitvi dožavljavao blisko. Dolazili su mu pred oči dok je molio, a molio je dugo i u molitvi za druge bio velikodušan. 356Od svojih duhovnih kćeri Antić je čak tražio da mu napišu odluke svojih duhovnih vježba kako bi ih mogao držati u brevijaru 357 i podržati svojim molitvama. Čini se da su mu penitenti katkada pisali i u kapeli, dok su možda čekali na red za ispovijed. A i on je, barem ponekad, u kapeli čitao njihova pisma predajući ih Gabrić, Dnevnik, f. 8v, 15v. On je također s puninom osjećaja proživljavao i Antićevu bolest dok je Antić bio u Zagrebu zbog operacije hernije, kako se vidi iz pisma u kojem mu je pisao: “A što onda ako Vas izgubim? Iza Vas što bi mi na svijetu ostalo? Zar bi mi se mililo živjeti? Vaš gubitak zar ne bi bio za me najveći gubitak? Tko mi je dobro učinio kao Vi, tko mi je dobro želio, tko me je očinski ljubio kao Vi? Tko bi mi mogao Vas nadoknaditi? Kakav bi bio moj život, kakav svršetak bez Vas?” Pretjerano ili ne, fra Nikola je molio i plakao, ustajao noću i odlazio pred svetohranište moliti Krista za Antićevo ozdravljenje. Dapače, piše Antiću da je rekao Gospodinu: “Ako si odlučio uzeti život O. Magistra evo onda dajem svoj život. Ako hoćeš da O. Magister još teže oboli evo ti za nj žrtvujem moje zdravlje.” Uredovni spisi franjevačkog bogoslovnog klerikata Makarska. Dopis bez broja. Arhiv Vicepostulature. N. Gabrić Antiću, Čitluk, 23. II. 1941.355 Usp. Antić M. Ostrognaj, Zagreb, 18. XI. 1963, AP. II/30, 14 [◊ 2, 566 i 568].356 Usp. Antić S. Mavrak, Brezje 30. VIII. 1951, AP, II/24, 9 [◊ 2, 463]. “Češće puta u svetoj molitvi, pred čudotvornom Majkom dođete Vi pred oči i molim neb. Kraljicu da Vas rasvijetli, pomogne i čuva.” — Kad god bi uzeo u ruke knjigu o Blaženoj Djevici Mariji, koju je posudio od srestre Salezije Mavrak, on bi za Saleziju izmolio 3 Zdravomarije, a naknadno je nadodao čitavi niz molitava i pobožnosti. Antić S. Mavrak, Zagreb 22. III. 1954, AP, II/24, 58 [◊ 2, 487]. Za sestru Saleziju on prikazuje misu, prisustvuje misi, moli sva tri dijela krunice, križni put, a sutradan je prikazuje u svim duhovnim vježbama, Antić S. Mavrak, Zagreb 1. XI. 1954, AP, II/24, 79 [◊ 2, 500]. — U posebnim je prigodama, kao za Salezijin zlatni jubilej, bio još darežljiviji: 50 puta kroz 50 dana sedam pokorničkih psalama;; 50 puta kroz 50 dana križni put;; jedna misa na oltaru Gospe Lurdske, jedna na oltaru čudotvorne Gospe Sinjske, jedna na oltaru Gospe od Zdravlja u Splitu, Jedna na oltaru Majke od Milosti u Šibeniku i jedna na oltaru Gospe od Milosti na Visovcu. A kroz to vrijeme i posebne molitve u misi i časoslovu. Antić S. Mavrak, Zagreb 30. XI. 1963, AP. II/24, 114 [◊ 2, 516]. — Još pred samu smrt 1965. za Salezijin imendan dao je prikazati tri sv. mise, sjedinjujući s Isusom sav svoj život i žrtve, sat klanjanja pred svetotajstvom, sedam pokorničkih psalama, velike litanije, križni put i krunicu. Antić S. Mavrak, Zagreb 28. I. 1965, AP, II/24, 163 [◊ 2, 534]. — O Saleziji je fra Ante držao da je to “vrlo pametna, staložena, naravna redovnica”, pa je Baliću preporučio kao poglavaricu milosrdnica, čak da bi je, ako to dolikuje, otpratio na sv. Kongregaciju i isposlovao joj audijenciju kod svetoga Oca. Antić Baliću, Zagreb, 1. XI. 1960. AP, I/4, 22 [¢ 4, 53-54]. Preporuka je barem donekle bila uvažena i Salezija je bila zadovoljna pažnjom koju joj je Balić poklonio. Antić Baliću, Zagreb, 26. XII. 1960, AP, I/4, 23 [¢ 4, 55]. 357 Antić A. Kujundžić, Zagreb, 8. XI. 1953, AP, II/19, 34 [¢ 5, 400].