Potpuni tekst

3. U vremenu krvoprolića i komunizma201“promašeni pedagog” skinut sa službe. Uostalom, bilo je poznato da je on kao magistar budno, brižno i trajno pratio crkvene smjernice, 292 znanstveni razvoj u pedagogiji i pedagošku i duhovnu literaturu, 293 nastojeći stvoriti priručnu knjižnicu koja bi bila na raspolaganje magistru. 294Za predavanja iz pedagogije Antić se, kao nastavnik, čini se, služio ciklostiliranim izdanjima Pedagogika i Katehetika (Zagreb 1955) poznatog i cijenjenog profesora Ivana Škreblina. Premda je Antić Škreblina neobično cijenio, ni njegovi priručnici nisu ga u potpunosti zadovoljavali, pa je tražio od fra Dominika Šušnjare iz Münchena da mu pronađe zgodan priručnik i prilagodiv prilikama u Hrvatskoj te zgodnu i kratku kritičku povijest pedagogije. 295 Fra Karla Balića je molio da od B. Gölza zatraži dopuštenje da može prevesti na hrvatski njegovu “Kršćansku pedagogiju”. 296 Iz jedne bilješke fra Ivana Jurića saznajemo da je Gölz dao dopuštenje. 297 Čini se da je Antić zaista i preveo ili dao prevesti to djelo koje on naziva jednostavno priručnikom. 298Antić je iz vlastitog iskustva znao koliko su svećenicima na župama potrebni zgodni priručnici, iz kojih bi crpli poticaje za vlastiti duhovni život i u kojima bi pronašli građu koju bi u nedostatku vremena mogli koristiti za pouku. 299 Knjige vjerskog sadržaja nisu se, naime, u komunističkoj državi, već godinama tiskale, 292 Između ostalog dao je prevesti “O čistoći” (Probata castitas) koja mu je trebala poslužiti za svečane zavjete klerika. Prevađanje je povjerio časnim sestrama jer se nije usudio povjeriti svjetovnjacima. Antić S. Mavrak, Zagreb, 1. VIII. 1952. AP, II/24, 30 [◊ 2, 474]. Neposredno nakon toga Antić je 6. XII. 1952. poslao sestrama da mu prevedu nešto o euharistiji. Među njegovim spisima u Arhivu Vicepostulature sačuvan je tekst pod br. 82. Sredstva za očuvanje savrš ene čistoće, str. 8 [Iz enciklike Pija XII, “O svetom djevičanstvu” (Sacra virginitas, od 25. III. 1954, AAS, 46 169-186, Enchiridion Clericorum, 1975, str. 872-879, br. 2244-2251). Među više sačuvanih spisa što raspravljaju o euharistiji nalazi se pod br. 182. Papa Pio XII: II. dio: Euharistijska služ ba, str. 8.293 Dao je prevesti tekstove P. Benedikta Gölza o odgoju. Tekstove mu je prevađala Marija Lotterio, a s. Salezija Mavrak ih je trebala dotjerivati. Antić S. Mavrak, Zagreb, 16. X. 1953. AP, II/24, 48 [◊ 2, 481]. U bilježnici u Antićevoj ostavštini pod br. 89. sačuvala su se dvije Gölzove rasprave: P. Benedikt Gölz, “Autoritet i ličnost u franjevačkom odgoju”, 38-64 - P. Benedikt Gölz, “Odgoj pitomaca u serafskom zavodu”. Tradicionalne ili nove metode? 83-114. - Brlekov članak o studiju kao sastavnici franjevačkog apostolata nastojao je proširiti po franjevačkim školama u nekadašnjoj Jugoslaviji. Brleka je također molio da bi mu priredio jedno predavanje o odgojnoj ulozi studija crkvenog prava. Antić Brleku, Zagreb, 24. V. 1961, AP, I/8, 9 [¢ 4, 104]. 294 Usp. Antić Petrovu, Zagreb, 15. V. 1952. AP, I/34, 68 [¢ 4 699-701]. Pisma svećeniku, III, 20/58, 76.295 Antić D. Šušnjari, Zagreb 9. i 23. VII. 1955.296 AFPPOS, Spisi I. Jurića, Antić Baliću, Zagreb, 2. II. 1956. 297 AFPPOS, Spisi I. Jurića, Jurić Antiću, Rim, 4. IV. 1956. 298 Usp. A. Antić, Kateheta po srcu Isusovu, I, Zagreb 1957, 15, 26, 37, 45, 51, 60, 65, 72 itd. U Literaturi Antić navodi “P. Dr. Gölz OFM, Christliche Erziehungswissenschaft, Overberg - hrvatski prijevod” [Ibidem, f. IV]. Vjerojatno se radi o istom priručniku iz pedagogije koji je Antić te godine poslao sestri Daroslavi Vojvodić nazivajući ga “naš priručnik pedagogije”. On je između ostalog sadržavao i encikliku pape Pija XI. o odgoju. Antić D. Vojvodić, Zagreb, 9. VII. 1957. AP, II/43, 8 [¢ 5, 978]. Fra Stjepan Čovo se sjeća tog priručnika. Nijedan primjerak međutim nisam uspio pronaći u samostankim knjižnicama.299 Iz jednog se pisma razabire da je pisao predavanja koja bi katehete koristile kao zgodnu građu u školi (Uredovni spisi franjevačkog bogoslovnog klerikata Makarska, izvan protokola, Sinj 6. IV. 1939). Takve kateheze davao je koji put da mu pripremaju časne sestre, što zacijelo sestrama nije bio lak posao (usp. AP, Izvanprocesualna svjedočanstva, 14 [f. 46]).