Potpuni tekst

102 V. KAPITANOVIĆ, Kristu suobličensamosvijest 1935. bude ponovno potpaljena za izbore, buknut će u oganj koji neće moći zaustaviti ni provincijal ni magistar Antić.Odušak “svom živom domovinsko-katoličkom osjećaju”, tako je nazvao student ljetopisac osjećaje svojih kolega, dali su studenti 28. IV. 1935. na zaključnoj proslavi sv. godine u Vepricu, koju je predvodio biskup Klement Kvirin Bonefačić. Na svečanoj misi sudjelovao je i fra Ante. Iz Splita je pristigao parobrod s mnoštvom hodočasnika. Popodne je masa čekala poznatog političara Antu Trumbića koji je trebao održati govor. Raspoložena masa davala je oduška usklicima domovini i palim mučenicima. “Mnogi je i Milovanac” - piše ljetopisac - “u domovinsko katoličkom oduševljenju prekršio koju disciplinsku stvarčicu samo da da oduška svom živom domovinsko-katoličkom osjećaju.” 254 No, očito Antić nije shvatio pogubno te usklike svojih studenta jer u Dnevniku ne nalazimo spomena da ih je ukorio.Premda nije bio politički nastrojen, Antić se stjecajem prilika našao u samostanskoj političkoj aferi prigodom glasovanja za parlament 5. svibnja 1935. godine. Većina svećenika bila je odlučno stala na stranu ujedinjene opozicije u kojoj su se nalazile Mačekova Hrvatska seljačka stranka, Davidovićeva Demokratska stranka, Jovanovićeva Zemljoradnička čstrankai Spahina Muslimanska stranka.Gvardijan fra Ante Cikojević, koji ni kao provincijal nije želio da se u njegovoj provinciji ističe hrvatstvo i koji je zaista, čini se, kratkotrajno prihvatio tezu da su Hrvati i Srbi samo jedan narod, 255 vidio je u Jevtićevoj i vladinoj Jugoslavenskoj nacionalnoj stranci sigurnost, pa je pokušao predobiti provincijala fra Stanka Petrova da studenti, koji su svi bili raspoloženi za Mačekovu Hrvatsku seljačku stranku, ne idu na glasovanje. Raspravljajući o političkoj situaciji, definitorij je Provincije već ranije na svojoj sjednici 27. II. 1935. prihvatio “zaključak, da se Starješinstvo kao takovo ne miješa u političku borbu, i da prepusti pojedincima, da se prema svojoj savjesti i prema našem svećeničkom i redovničkom karakteru odluči da li će i za koga će glasovati, a inače da smo vrlo oprezni i razboriti.” 256 Želeći biti oprezan i razborit, možda je provincijal dao upozoriti studente preko gvardijana Cikojevića i zahtijevao da ne idu na glasovanje, bojeći se izgreda koje mu je Cikojević mogao predstaviti.Većina je franjevaca međutim shvatila da ti izbori nisu obični izbori. “Tu se radi o biti ili ne biti hrvatskog naroda, o borbi između hrvatstva-katoličanstva i srpstva - pravoslavlja”, upisao je u samostanski ljetopis mladi profesor dr. fra Roko Rogošić, koji je i sam na Orijentalnom institutu u Rimu proučavao pravoslvalje i kojem je u vrijeme šestojanuarske diktature 1929, kako je već istaknuto, kao zamjeniku tajnika uručeno dokidanje i zabrana mjesne organizacije Hrvatske pučke stranke u Makarskoj.254 AFSM, Dnevnik Milovana, [28. IV. 1935.] V, 46-47.255 S njim je 1925. dok je bio provincijal polemizirao njegov podložnik i redovnički subrat fra Ante Crnica zbog Crničina članka o 1000 obljetnici hrvatskog kraljevstva. AFPPOS, Spisi provincijala, svežanj 108, br. 1417. Crnica Cikojeviću, Makarska 10. VII. 1925.256 AFPPOS, Zapisnik kapitularnih i definitorijalnih sjednica, sv. II. (1929-1953), str. 121.